Mali pregled novijih Intelovih stolnih procesora i chipseta

[Swarm dude]

Upozorenje dial-up korisnicima: ovo je prilično velik thread

Sve je započelo 2000. godine kad je Intel lansirao 7. generaciju njihove arhitekture, NetBurst.
Willamette je prva jezgra koja je temeljena na NetBurst arhitekturi. Sredinom 2001. Intel je lansirao Foster jezgru, koja se koristila u Xeonima. Od 2000. do dolaska Core Duo procesora (2006.) NetBurst je bio temelj većine Intelovih procesora: Pentiuma, Xeona i Celereona. Pentiumi M su temeljeni na Banias arhitekturi, tj. na arhitekturi sličnoj onoj u PIII procesorima. NetBurst je zamišljen kako bi «lovio» visoke taktove. Intel je u početku zacrtao 10 GHz, no kako se proizvodni proces smanjivao, pojavili su se problemi sa «curenjem» struje u tranzistorima i tako je došlo do niskog Performance per Watt > visokog zagrijavanja (Prescott).
Kako Intel postiže visoku frekvenciju?
Kad usporedimo cjevovode PIII i prvog P4 procesora vidjet ćemo da PIII ima 10 razina cjevovoda, dok Willamette ima 20. U pretposljednjoj inkarnaciji NetBursta, Precott jezgra ima čak 31 razinu. Intel je tu tehnologiju nazvao Hyper Pipelined Technology
Ima li Hyper Pipelined Technology mana?
Što ima više tih razina, to je veći takt koji jezgra može postići. No, kao i uvijek, nije sve bajno. Zbog velikog broja razina cjevovoda procesor ima niži IPC (Instructions per Cycle) što smanjuje njegovu efikasnost, no to procesor nadoknađuje višim radnim taktom. Još jedan nedostatak je u slučaju da procesor napravi grešku i opet treba tražiti podatke u cjevovodu. Što ima više razina, procesor treba više «češljati» cjevovod u potrazi za podacima. No, Intel je osmislio Rapid Execution Engine koji smanjuje mogućnost pogrešaka i tako opet povećava efikasnost procesora.
Je li Intel uspio postići magičnih10 GHz?
Pentiumi koji se nalaze u prodaji imaju najveći radni takt od 3.8 GHz (npr. 570J) i Intel polako napušta NetBurst. U budućnosti ćemo vidjeti Intel Core Microarchitecture, dakle arhitekturu koja će biti u Core 2 Duo i Core 2 Duo Extreme procesorima (poznatiji kao Conroe –kodno ime jezgre)


Započnimo sa prvom Pentium 4 jezgrom: Willametteom


Wilamette možete naći u dva oblika: za socket 423 (desno) i socket 478 (lijevo)


Willamette je lansiran u 2000. godini. Karakteristike svih Wilamettea su 256 Kb L2 cachea i 400 MHz BUS. Izrađeni su u 180 nm procesu. Taktovi im se kreću od 1.3 GHz do 2 GHz. Socket 423 Wilametti imaju takt od 1.3 GHz do 2 GHz dok socket 478 braća imaju taktove od 1.4 GHz do 2 GHz. Maksimalna disipacija topline za modele od 2 GHz iznosi oko 70-75W što je poprilično visoko za tako nizak takt. Maksimalni napon koji im se smije isporučiti je 2.1V. Willametti se daju slabo overclockirati.

Willamette jezgra iznutra:


Tablice sa Willamette modelima:

[Swarm dude]

Northwood je lansiran u 10. mjesecu 2001. godine. Northwoodi su izrađeni u 130 nm procesu i imaju 512 Kb L2 cachea. Oni nisu «homogeni» kao Willametti. Ima ih u različitim varijantima: taktovi između 1.6 GHz i 3.4 GHz; različita brzina BUS-a (400/533/800 MHz) i naravno imaju različite FSB-e: 100,133,200 MHz. Northwood je i prva jezgra koja je dobila podršku za HT (Hyper Threading), no HT nije podržan na svim procesorima temeljenim Northwood jezgri (kao i na Prescottu). Termalna disipacija se kreće od 46W pa sve do 89W (postoje i low wattage modeli sa 38W). Maksimalni napon koji smijete isporučiti Northwoodu je 1.75V
Najbolji Northwoodi oc-eri su D1 i M0 serije procesora.

P4 Northwood procesor izvana:


Usporedba veličine Willamettea (lijeva jezgra) i Northwooda (desna jezgra):


Tablice sa Northwood modelima:




3.06 GHz Northwoodi podržavaju HT, premda imaju 533 MHz BUS.

Gallatin je jezgra slična Northwood koja ima dodatnih 2 Mb L3 cachea. Gallatin se nalazi na Extreme Edition procesorima, kojih ima za s.478 i LGA775. Izrađeni su u 130 nm procesu. Taktovi im se kreću od 3.2 GHz do 3.4 GHz. Zbog nešto viših latencija L3 cachea, igre ne profitiraju previše, dok je dobitak u drugim zahtjevnim aplikacijama osjetan. Nisu zanimljivi običnim korisnicima zbog visoke cijene.

[Swarm dude]

Prescott je lansiran u 10. mjesecu 2004. godine. Prescotti su izrađeni u 90 nm procesu, dodane su im SSE3 instrukcije i imaju 1 Mb L2 cachea. Taktovi im se kreću od 2.26 GHz do 3.8 GHz; BUS od 533, preko 800 do 1066 MHz. Moguće ih je naći za socket 478 i ležište LGA775. Oni su prvi današnji «konvencionalni» procesori koji koriste ležište a ne utor. Termalna disipacija kreće im se od 89 do 115W. Maksimalni napon koji smijete isporučiti Prescottu je 1.55V.

Prescott2M je unaprijeđena verzija Prescott jezgre koja je samo na LGA775. Dodane su mu podrška za 64-bitne instrukcije (EM64T), XD bit, EIST (Enhanced Intel SpeedStep Technology) i 2 Mb L2 cachea. Nalaze se u 6xx seriji procesora i podržavaju HT. OC svih Prescotta je veoma dobar,samo za jači oc treba uložiti novaca u kvalitetnije hlađenje.


Ova sličica prikazuje jedan od načina kako je Intel pokušao smanjiti zagrijavanje, a to je metodom Strained Silicon (AMD koristi napredniju metodu s-SOI-strained Silicon On Insulator).
Koja je «fora» kod ovoga?
«Nategnuti» (strained) silicij ima manju gustoću od «opuštenog» (relaxed) silicija i nalazi se na sloju silicijeva dioksida što omogućava da struja putuje uz manji otpor i time smanjuje ukupnu potrošnju energije, što dovodi do mogućnosti povećanja takta procesora.

Prescott izvana:


Prescott2M iznutra (650):


Tablice sa Prescott i Prescott2M modelima:

[Swarm dude]

Cedar Mill je Prescott2M smanjen na 65 nm i ima nižu termalnu disipaciju: 85W. Nalazi se u Pentium 6x1 i 6x3 procesorima. Taktovi se kreću od 2.8 GHz do 3.6 GHz. Imaju odličan oc potencijal.

Smithfield i Presler- Smithfield se nalazi u 8xx seriji dual core procesora i ima 1 Mb L2 cachea (po jezgri). Izrađen je u 90 nm procesu. Ima ih u rasponu od 2.66 GHz/533 MHz BUS do 3.2 GHz/800 MHz BUS:
Presler se nalazi u 9xx seriji dual core procesora i izrađen je u 65 nm procesu. Ima 2 Mb L2 cachea (po jezgri) i taktove od 2.8 GHz/800 MHz do 3.6 GHz (Extreme Edition 965 ima 3.73 GHz i 1066 MHz BUS)

Osim što se D 8xx i D 9xx procesori razlikuju po proizvodnom procesu i količini L2 memorije, jezgre u D 9xx procesorima su fizički odvojene što smanjuje njihovo zagrijavanje i omogućuje bolji overclock.

[Swarm dude]

Celereoni su slični punokrvnim Pentiumima, no razlike su:
-manji takt jezgre
-srezan L2 cache (u principu 4X, Northwood Celereon ima 128 kb, a Prescott 256 kb)
-sporiji BUS u odnosu na Pentiume (max. je 533 MHz)

[Swarm dude]

Evo i cijele obitelji na okupu


P.S. zahvaljujem Athi koji je pomogao u realizaciji ovog threada : cheers2

[Swarm dude]

Intel Core 2 Duo procesori kodnog imena Conroe, su revolucija u odnosu na NetBurst arhitekturu. Krivac za ovaj procesor je Intelov odjel u Izraelu. Intel je odustao od lova za taktom i posvetio se povećanju efikasnosti pri nižim taktovima. Neki smatraju da su novi Core 2 Duo procesori posljedica razvitka i unaprijeđenja Banias arhitekture, tj. one koja se nalazi u mobilnim Intelovim procesorima, no ova arhitektura je nastala iz totalne nule.
Evo mali pregled novih tehnologija koje su implementirane u novi procesor:

Intel Wide Dynamic Execution – donosi više instrukcija (IPC) po taktu i smanjuje potrošnju energije. Uz efikasan cjevovod dužine 14 stupnjeva (31 stupanj u Pentiumu D) ovaj procesor ima 4 istovremene instrukcije po taktu. Prethodni Pentiumu D/M bili su ograničeni na 3 istovremene instrukcije po taktu.

Intel Advanced Smart Cache – postoji jedan zajednički L2 cache za kojeg se jezgre aktivno "bore". Koliko će pojedina jezgra dobiti cachea to ovisi o njezinom opterečenju. U slučaju da je jedna jezgra pod 100% opterečenju, a druga je idle prva će dobiti sav L2 cache. Zajednički L2 cache pomaže smanjenju potrošnje energije,zahvaljujući manjem "memorijskom prometu".
Jezgre mogu međusobno čitati iz svojih L1 cache spremnika, no jedna jezgra ne može drugoj zapisivati podatke u L1 cache.

Intel Smart Memory Access – zahvaljujući novom naprednom cache prefetch algoritmu skrivaju se latencije memorije i tako se povećava protočnost prema memorijskom podsustavu.
Jezgre se predstavljaju kao napredni prefetcheri koji se nalaze unutar L1 i L2 cachea.

Intel Advanced Digital Media Boost – sve 128-bitne SSE,SSE2,SSE3 instrukcije se izvršavaju unutar jednog ciklusa (za pojašnjenje: jedan ciklus se sastoji od: fetch, decode i execute koraka, dakle dopremanja podataka iz RAM-a u registre procesora, njihovo dekodiranje i izvršavanje)

Intel Intelligent Power Capability – tehnologija koja je nova i koja nije tako nova...Ona gasi logičke podsustave koji se ne koriste kako bi se smanjila potrošnja energije.

1066 MHz FSB – kao neki Pentium EE procesori, Core 2 Duo ima 266 MHz Quad-Pumped FSB, koji efektivno iznosi 1066 MHz. Tako je maksimalna protočnost podataka prema procesoru 8.5 Gb.

To su nove tehnologije koje se nalaze u Core 2 Duo procesorima, dok su od Pentiuma zadržali EM64T, Intelovu virtualizacijsku tehnologiju i Execute Disable Bit.


Core 2 Duo obitelj:
Naziv/Takt/FSB/Cache



Nažalost, novi procesori ne rade sa nekim starijim revizijama matičnih ploča,premda su za LGA775. Ne rade zbog toga što ploče ne mogu isporučiti napon koji paše procesoru. Npr. neke starije 975X matične ploče mogu postati Core 2 Duo ready flashanjem bios-a, no neke nažalost uopće ne mogu. nVidijin nForce 4 SLI je tehnički Core 2 Duo spreman, no na ranijim pločama Core 2 Duo neće moći ići također zbog toga što ploče ne daju napon koji paše procesoru

Izvana, procesor je ostao identičan kao Prescott i Cedar Mill Pentiumi/D

[Swarm dude]

Imamo mali pregled Intelovih stolnih procesora pa zašto ne bi smo dodali i pregled chipseta zbirci
U ovom threadu ću uključiti samo chipsete za LGA775 jer je s.478 već stvar prošlosti (osobito sa dolaskom C2D procesora).
Ali ako netko izrazi želju, mogu dodati i s.478 chipsete

Počet ćemo naš mali pregled objašnjavanjem nekih osnovnih pojmova:

Chipset-to je skupina mikročipova (u našem slučaju to su northbridge i southbridge) kojima je cilj obavljati isti zadatak i prodaju se zajedno, dakle kao jedna jedinica.
Na matičnoj ploči chipset ima ulogu uspostavljanja veze između procesora i I/O jedinica.

Northbridge – samo ime sugerira njegov položaj, «sjeverno» dakle to je prvi mikročip iz chipseta koji je najbliži procesoru. Northbridge uspostavlja vezu između procesora, memorije, PCI uređaja, AGP/PCI-E kartica i naravno southbridgea.
Također northbridge određuje brzinu FSB-a i predstavlja važan faktor u overclockiranju jer max. takt procesora npr. C2D često zna ovisiti o max. FSB-u.

Neki puta (nForce 4 Ultra) southbridge i northbridge znaju biti integrirani u jedan mikročip, čime se generalno poboljšavaju performanse sustava jer se time smanjuju latencije i naravno manji su troškovi proizvođača prilikom proizvodnje istoga.

Southbridge – ovaj mikročip se nalazi «južno» od northridgea, dakle prema donjem rubu ploče. Southbridge upravlja svim IDE i PCI uređajima na ploči i nije spojen izravno sa procesorom, već preko northbridgea.
Southbridge se osim po položaju može prepoznati po manjem hladnjaku koji se nalazi na njemu ili izostanku istoga za razliku od northbridgea.

Chipsete također možemo podijeliti u dvije grupe, vezane uz procesore:
One za Single Core procesore i one za Dual Core rješenja.
Naravno, Dual Core ready chipseti podržavaju i svoju Single Core braću (naravno ako su SC braća za LGA775).

Počnimo sa Dual Core desktop chipsetima koji su najzanimljiviji današnjem korisniku i kupcu:

975X
Q965
Q963
G965
P965
955X
946PL
946GZ
945G
945PL
945GL
865PE


Single Core chipseti:

925XE
925X
915G
915GV
915GL
915PL
915P
910GL

[Swarm dude]

Dual core chipset ready tablica:



*chipset originalno nije podržavao C2D procesore, pa tijekom kupnje treba obratiti pažnju na reviziju ploče tj. podržava li ta revizija nove procesore.

**već malo arhaičan chipset dobro poznat sa s.478. Nativno ne podržava uopće dual-core niti single core LGA775 procesore, no to je promijenjeno naknadnim modifikacijama. Na pločama poput ASRock ConRoe ovaj chipset podržava sve moderne procesore, ali uz korištenje DDR memorije i naravno AGP utora.

Među dual-core ready chipsetima postoje oni koji ne podržavaju C2D procesore i naravno nije osobito preporučljivo kupovati ploče sa tim chipsetima zbog nemogućnosti nadogradnje na jače i novije procesore (osim ako imate priliku kupiti takvu ploču za nisku cijenu). Također među njima postoji širok raspon dodatnih mogućnosti koje imaju, npr. RAID 0,1,5,10 i naravno podrška za NCQ (945 chipseti, 955X, Q i P 965 i 975X); ATi Crossfire (975X).
Među chipsetima koji imaju integriranu grafiku postoje značajne razlike, između starijeg i slabijeg 950 i novijeg i boljeg X3000/3000 čipa.
Naravno, neki chipset nude i posebne điđe miđe poput e-sata konektora.
Što se tiče ljudi željnih oc-anja najbolji izbor predstvaljaju: 975X i P965 chipseti.

Single core chipset ready tablica:



*dual-channel DDR2 ili DDR
**dual-channel DDR

Svi chipseti za isključivo single core procesore imaju ICH6/R southbridge.
Chipseti za single core procesore podržavaju sljedeće: Serial ATA 150 (Raid 0,1), Ultra ATA 100, PCI-E 16X stazu tj. priključak, PCI-E 1X, Intel High Definition Audio i naravno USB 2.0 .

Ovi chipseti više nisu toliko aktualni zbog dolaska dual-core procesora i naravno njihove pristupačne cijene a nažalost te procesore ovi chipseti ne mogu udomiti. Intel 925XE/X su chipseti iz kojih su se razvili 975X i 955X. Kao i njihovi dual-core ready potomci ti chipseti podržavaju korištenje ECC memorije.

[nicko]

Svaka cast na trudu!
Evo, savjet mali....nadodaj u 975x chipset podrsku za 1066 i 800mhz memorije (ovisi koji proc stavis, tako se i djelitelji otkljucavaju)

[Ph03n1x]

korisno. sve na jednom mjestu.

good job.

[Swarm dude]

Pentiumi 4 bili su za Intel posve novi projekti još od doba Pentiuma Pro na 200 MHz vjerovali to ili ne. Svi procesori, Pentium Pro, II,III, Xeoni i Celereoni bili su temeljeni na P6 arhitekturi koja je sa vremenom evoluirala sa dodacima poput novih instrukcija MMX,SSE, ugradnjom i povećanjem kapaciteta statičke memorije u procesorima, smanjenjem proizvodnog procesa dok su temeljne stvari u procesorima ostale manje više iste.
P6 arhitektura je zastala na otprilike 1 GHz sa zadnjim procsorima dok je NetBurst trebao pružiti veliku skalabilnost i rad pri većim brzinama i naravno probati održati se onoliko dugo koliko se održala P6 (zato i jesu bili u planu 10 GHz procesori). Pentium 3-ke i ondašnji Athloni su instrukcije rastavljali na operacije veličine jednog bajta i nakon toga su ih izvršavali, što nas podsjeća na princip rada RISC procesora. Oni su trošili dosta vremena na rastavljanje x86 instrukcija dok je NetBurstova cache memorija prvog stupnja (L1) bila execution trace cache što znači da procesor nije pamtio x86 instrukcije već mikrooperacije (tako Intel naziva već rastavljene x86 instrukcije).
L1 cache u NetBurst procesorima ima 8 KB što iznosi jednu osminu Athlonovih 64 KB. Intel je prvenstveno izabrao tako malo memorije zbog toga što je manja memorija automatski brža. Za učitavanje podataka iz L1 cachea P4 troše dva takta dok PIII i Athlon tri. To se radi zbog toga što cjevovodi u svakom trenutku moraju biti popunjeni. P4 šalje podatke cacheu u svakom taktu FSB-a što ga opet čini bržim od PIII po tom pitanju a širina mu je 256 bita. Wilamette takta 1.4 GHz ima protok podataka od 44.8 Gb/s što je 4 puta više nego protok cache memorije u PIII-ci. Cache u AMD-ovim procesorima je bio sporiji nego u P4-kama pa su AMD-ovi inženjeri rekli da "Athlonov L2 cache zapravo ne ograničava propusnu moć" khm
FSB na 400 MHz je zapravo quad pumped 100 MHz (QP FSB-i su i danas kod Intelovih proceva) i to mu omogučava propusnost od 3.2 Gb. Također su u početku NetBurstu dodane SSE2 (Streaming SIMD Extensions 2) što je znatno ubrzalo izvršavanje multimedije.

Sve to zvuči divno i krasno, no gdje su mu mane?
NetBurstovi numerički koprocesor nije brz koliko onaj FPU u PIII-ci a osobito ne poput onoga u Athlonu. Puno razina cjevovoda skupa sa neefikasnim FPU-um će znatno smanjiti broj instrukcija izvršenih u jednom taktu. Još kada dodamo greške koje nastaju u cjevovodima (naveo sam ih još u prijašnjim postovima) sve to značajno utječe na ukupne performanse procesora. Programi koji koriste često aritmetičko-logičke jedinice i numeričke koprocesore x86 procesora neće baš briljirati na Pentium 4-kama. No,ako je program optimiziran za SSE2 i SSE3 P4 će pokazati svoju punu snagu.
No također treba dodati i enormno zagrijavanje koji su imali Wilamette i prve revizije Prescott procesora što je također utjecalo na pad popularnosti P4-ka.
Ipak NetBurst je imao sjajnih trenutaka osobito sa jezgrom Northwood koja je brza i hladna što je čak Intelu u određenom trenutku donijelo nadmoć nad AMD-om.
NetBurst je ako to mogu tako nazvati, arhitektura dvaju krajnosti. U jednu ruku brutalne ali i užasne performanse koje su na kraju rezultirale nekom prosječnošću dok su se AMD-ovi procesori nastavili razvijati, osobito K8 arhitektura koja je presudila NetBurstu.

Nažalost (za Intel) ili na sreću, NetBurst odlazi u ropotarnicu povijesti ne ispunivši svoju misiju u potpunosti i ustupivši mjesto novoj, svježoj i efikasnijoj arhitekturi u C2D procesorima

[daytripper]

Malo temperature za intel procesore. Do kud ih mozete terati..: hello2 :
http://img525.imageshack.us/img525/2766/p4tempscc9.jpg
Da bude u sticky-u.

[Imitator]

"Swarm dude" svaka čast na trudu.....dobro odrađeno...

Evo jedno... i još jedno

[Buger]

jel su pentiumi D 8xx 64-bitni procevi ?

evo ipak sam juziro gugl, da jesu to su 64 bitni procevi (za one koje to zanima a neda im se koristit google)

[Conroe]

evo pregleda kodnih imena Intelovih Core 2 procesora

http://en.wikipedia.org/wiki/Intel_Core_2

pogotovo korisno za one koji su u zabludi misleći da su E6300 i E6400 Allendale-i, e pa nisu, nego su Conroe-i sa nešto manje MHz i zablokiranih 2 Mb cachea.

[Ph03n1x]

cijela e6x00 obitelj je conroe.

tek ce e4xxx biti allendale

[Swarm dude]

E4x00 i E6x00 serija Core 2 Duo procesora se razlikuje prema količina cachea, brzini prednje sabirnice (FSB) i određenim tehnologijama, točnije nedostatcima iste.
Također to su dvije različite jezgre. Svi procesori iz E6x00 serije su Conroe jezgre dok su E4x00 Allendale. Neki program će možda reći da je E6300 Allendale, ali to je greška! Zašto?
Zato što svi E6x00 imaju 4 MB cachea.
Da, dobro ste pročitali, 4 MB. Ali kod E6300 i E6400 2 MB od tog cachea je isključeno možda zato što je neispravan ostatak cachea ili je u Intelu u određenom trenutku trebalo više E6300 i E6400 nego E6600 i drugih procesora. Takav primjer postoji već dosta vremena, proizvođačima chipova se jednostavno ne isplati baciti u smeće skup chip, samo zato što mu neki djelovi ne rade, a ostatak je funkcionalan. Također dobar i vjerojatno manje-više svima poznat je primjer GeForce 6800. 6800 vanilla ili LE imaju 12 odnosno 8 cjevovoda no oni su zaključni možda zato što su neispravni pa nisu mogli biti na 6800 Ultra ili GT karticama. Zbog toga je nVidia te GPU-e stavila na druge, slabije i jeftinije kartice. Nažalost, 6800-ice su se mogle otključati, dok se ostatak 2 MB cachea kod E6300 i E6400 ne može otključati.
Također ti E6400 i E6300 procesori dijele zajedničke tehnologije sa "većom braćom" (E6600, E6700...) poput: Intel EM64T, Intel VT (Virtualisation Technology), Execute Disable Bit i naravno EIST.
E4x00 imaju EM64T, Execute Disable Bit i EIST - nemaju podršku za VT.
VT je inače tehnologija koja omogućava (bolje rečeno ubrzava) korištenje više operativnih sustava odjednom na jendom procesoru.

Virtualization enhanced by Intel Virtualization Technology will allow a platform to run multiple operating systems and applications in independent partitions. With virtualization, one computer system can function as multiple virtual systems. With processor and I/O enhancements to Intel's various platforms, Intel Virtualization Technology can improve the performance and robustness of today's software-only virtual machine solutions.

Ništa značajno ako nećete koristiti intenzivno VMware
Osim navedenih razlika, postoji jedna druga. BUS E6x00 veselo kuca efektivno na 1066 MHz dok kod E4x00 na 800 MHz. Jesu li performanse zbog toga drastično manje? Izgleda da nisu
http://www.xbitlabs.com/articles/cpu...o-e4300_5.html
Naravno, ne smijemo zaboraviti i činjenicu da je cijena Allendale jezgri manja zbog manje tranzistora (nažalost, za sada nije prevelika razlika u cijeni).

[Swarm dude]

Evo slike koja prikazuje sve. Kao što možete vidjeti, vmax za sve C2D procesore je 1.55V, dok verzije sa manje cachea mogu podnjeti nešto višu temperaturu. Nešto viši radni napon i temperature ne bi trebali odmah oštetiti procesor, ali mu mogu smanjti radni vijek

[Swarm dude]

Core 2 Quad su u principu kao i Core 2 Duo, samo naravno sa 4 jezgre i većom gladi za strujom

[Mazohista]

[Amdejac]

Znam da su ovo desktop procevi.
Ali šta je ovo:
Intel Core 2 Duo T5500 (1.66GHz, 667MHz FSB, 2MB L2 cache)
Koji mu je najbliži srodnik ili je to sasvim druga linija proizvodnje.

[Swarm dude]

T5500 je mobilna verzija Core 2 Duo procesora, u principu sličan desktop C2D procesorima, samo ima niži TDP (34W) i nešto sporiji FSB, 667 MHz dok ovi imaju 1066 MHz.
Hmmm teško...najbliži srodnik bi mu bio E6300, ali opet ima dosta razlika između njih, što zbog sporijeg FSB-a i manjeg TDP-a mobilne verzije, ali zato su oboje Conroe jezgre i imaju 2 MB cachea.
Imaju sličnosti ali T5500 je posebno prilagođen za notebookove.

[Amdejac]

Znači da se lap nebi smio previše grijati sa tim procem, a i vjek trajanja baterije bi trebao biti duži u odnosu na AMDovog Turiona. Mislim da on troši mrvicu više.

[Swarm dude]

Ne bi se lap trebao previše grijati sa tim procesorom, ali čak i kad bi se zagrijao, može taj proc izdržati 100°C
Neki Turioni X2 su mi nepoznanica, znam da TL-52 (1.6 GHz model, 2*512 Kb L2) ima TDP 31W, dok TL-56 ima 33W, dok 60 vjerojatno ima viši TDP od T5500...
Ali ako pogledaš po karakteristikama, T5500 ima 2 MB L2 dok ovi imaju 1 MB tako da T5500 generalno manje troši

EDIT: mislim da bi i vijek trajanja baterije trebao biti na strani C2D, mislim da ima nešto bolje riješena HALT stanja, točnije da može ugasiti više djelova jezgre koji se ne koriste.