ja jucer opet otisao na sljeme. krenuo oko 7.10, laganini gore, dosao do lugarnice u 8.35, istezanje, strudla, radler. i kuda ću dolje, vec se dosta mraci, ali svjetla ima, pa ajde idem na 9tku, poznata mi staza. svjetla je bilo, na čistome. u krošnjama je mračno, dosta. ali nema veze, spuštam se ja živo dolje, čak sam i na onom šahtu skakao
i ide to dolje, sada je vec dosta mracno, ali idem i dalje
na onom zadnjem dijelu gdje se ide najbrze ja se pustio jer se ipak vidi svjetlija pruga kuda se inače vozi, a i računam da tu nema dubokih vododerina. e pa ima
vidio sam da idem prema jednoj, ali dam se iza i prođem to lako. a kad ono, ipak malo dublji kanal, prednji kotač samo ode dolje, a ja ostanem na staroj putanji, i eto mene na tlu. otežavajuća okolnost je bila da sam na trbuhu u majici imao naočale, pa sam još i njih spašavao
rezultat, puno mog prostačenja, kontakt sa zemljom, malo pogrebana lijeva noga, kolut, dizanje, puno prostačenja, provjera dal su naočale preživile, laganini do dna...
mislim da je vrijeme da mi napokon stignu te baterije od doma
