VODIČ za kupnju KVALITETNIH laptopa II

[Callidus]

ovaj vodič je pod copyrightom Callidus GRUPE d.o.o.
ovo je preslika vodiča. Original se nalazi na stranicama Callidus GRUPE i revidira se na tjednoj bazi

UVOD

U ovom vodiču bit će objašnjene neke osnovne razlike među klasama prijenosnika čije razumijevanje je od presudne važnosti za donošenje prave odluke glede izbora odgovarajućeg prijenosnika. Prije vodiča treba napomenuti da će postojati razne digresije i dopune, jer jednostavno ovim načinom nije moguće sve obuhvatiti, teško je sve sistematski posložiti. Dakle ako negdje uočite neku očitu kontradiktoriku samo čitajte dalje, bit će to sigurno adresirano negdje dublje u vodiču.
Kvaliteta je često najapstraktniji pojam kod odabira laptopa. Ljudi više-manje brzo odluče kakve im performanse i mogućnosti trebaju kod laptopa, donesu i neki cjenovni okvir, ali najčešće ih muči pitanje kvalitete. Svi bi htjeli da to bude i kvalitetni stroj, ali nisu sigurni na koji način doći do tog odgovora. Manje više su svjesni da brojke performansi ne znače kvalitetu pa se najčešće hvataju za neku poznatiju marku laptopa kao garanciju kvalitete. Obično na tuđu usmenu preporuku koji eto ima upravo tu marku laptopa i sa njom je veoma zadovoljan. To je sve u redu, ali to jednostavno nije dovoljno široka slika koju valja sagledati.
Evo nekih smjernica: Kvaliteta definitivno ne ovisi o performansama i nije direktno povezana sa cijenom ako se radi o različitim klasama. Ima nekvalitetnih prijenosnika za 10000kn i ima kvalitetnih prijenosnika od 5000kn. Kvaliteta ne ovisi izravno ni od brandu prijenosnika, puno je bitnije kojoj klasi pripada.
Sve ove stvari koje ću spomenuti u vodiču kupci samostalno zaključe kroz iskustvo, nakon što kroz duže vrijeme sami promjene nekoliko laptopa. Kao i za sve u životu iskustvo je najbolja učiteljica.
Ponekad nažalost jednostavno nije moguće zbog premalog budžeta kupiti kvalitetni laptop, ali svakako bi tome trebalo težiti.
Razlog zbog čega je u interesu kupca da potraži kvalitetan laptop je sljedeći;
Pošto tržište informatičkih proizvoda postaje sve dostupnije masama, težnja je proizvođača da se izrađuju proizvodi sve niže ciljne cijene da bi se mogli ponuditi sve nižim ekonomskim slojevima, kao nusprodukt te prakse javljaju se proizvodi sve upitnije kvalitete. To je sve normalo i to je jedan od osnovnih zakona ekonomije. Još jedan zgodna formulacija tog zakona jest: "Čovjek nikad nije toliko siromašan da se na njemu ne bi moglo zaraditi!". Dakle, laptopi su postali dio konzumne elektronike, to je bilo neizbježno i samo je bilo pitanje vremena. U ne tako skoroj budućnosti biti će moguće nabaviti laptop za manje od 1000kn, nema razloga da ne bude i ispod 500kn.
Problem kod odabira kvalitetnog laptopa jest što laptopi spadaju u sam vrh konzumne elektronike što se tiče sofisticiranosti i ta kompleksnost jednostavno izmiče kontroli prosječnom kupcu, pa čak i mnogim računalnim entuzijastima. Za primjer; prosječnom konzumentu u današnje vrijeme problem je izabrati i moderni HD tv prijemnik. Kod tog uređaja postoji recimo pet ključnih parametara koji definiraju proizvod. Prosječno tehnički obrazovanom korisniku treba više dana čitanja, istraživanja, razgovora sa prodavačima (koji ih često navode na krivi put) da bi donekle uhvatio tehnološku krivulju na kojem se trenutno nalaze TV prijemnici i da bi nakon toga sa nekim osobnim komforom mogao donijeti informiranu odluku, da poznaje razloge zašto je odabrao taj model i zašto je baš on prikladan za njega.
Sa laptopima postoji velika razlika u ovom procesu. Ključnih parametara nema pet kao kod TV prijemnika nego recimo pedeset! Šansa da će se prosječni konzument snaći u tome je ravna nuli. Vrijeme koje će potrošiti ako pokuša je ogromno. To dolazi do otežanog odabira i do više zabluda.
Prva zabluda je oko cijene. Konzumenti su svakodnevno bombardirani reklamama za prijenosnike od 2 do 3 tisuće kuna. To stvara dojam u takvom prosječnom korisniku da nema nikakvog smisla dati recimo više od 5000kn, za 5000kn mora da je sigurno iznimno moćno i kvalitetno ako već postoje modeli koji su duplo jeftiniji, da je sve iznad toga bacanje novaca i da to rade samo zadrti "kompjuteraši" koji nemaju pametnije stvari u životu da na nju troše novac. Istina je da je odnos cijene i kvalitete suvremenog stroja na daleko blažoj krivulju pada, odnosno nije se značajno promijenio u zadnjih 5 godina, jedino, kao što sam već spomenuo, konstantno se popunjava sve niži dio ponude, sa sve većim kompromisima u kvaliteti. I tome nema kraja, to je čista ekonomija.. Kad se pojave laptopi ispod 1000kn, prosječni konzument će opet psihološku granicu staviti na ca 2000kn i tu će već napraviti ozbiljnu pogrešku. Kupit će stroj uvjeren da je odličnih mogućnosti i kvalitete, a zapravo će kupiti uređaj koji ni približno optimalno ne zadovoljava njegove potrebe. On to ne može ni shvatiti dok ne iskuša nešto bolje, što je mala šansa. On će možda i biti zadovoljan svojim odabirom. I to je u redu ako se radi o stroju za dokolicu, proizvođači moraju od nečeg živjeti, a na masama se oduvijek "striže glavnina perja". No, računala, a posebno laptopi danas su ušli u sve pore života i velika je vjerojatnost se taj stroj koristi i za neke vidove poslova i ostale oblike korištenja koji ne spadaju pod čistu dokolicu. I tu onda dolazi do izravne ekonomske štete, jer tom budućem kupcu koji će kupiti taj prijenosnik za 2000kn možda cijena uopće nije bila bitna i da je uzeo proizvod koji je prilagođen njegovim potrebama uštedio bi si vrijeme koje mu je vjerojatno dragocjeno, imao bi mogućnosti koje bi mu dobro došle, imao bi pouzdanost umjesto koje sad ima lutriju, a s tim povezano ušparao bi mnogo živaca oko kvarova i servisa, bolje bi zaštitio zdravlje (buka, vid, zagrijavanje, zračenje), imao bi uređaj koji može raditi duže vrijeme bez utičnice (ako mu treba tako nešto) itd.
Druga zabluda je oko marke odnosno branda. Konzument će najvjerojatnije odabrati marku koja mu je poznata kao i kvalitetan proizvođač ostale elektronike (TV-a, frižidera itd.). Ili će odabrati marku s kojom ga svakodnevno bombardiraju iz medija. I to je često greška, jer upravo ti brandovi su najdalje otišli u ovoj "ekonomskoj prostituciji", upravo oni nude te najjeftinije proizvode za najvećim kompromisima u mogućnostima i kvaliteti. Tržište laptopa je veoma razvijeno i postoje brojni specijalizirani proizvođači za koje prosječni konzument nije nikad čuo, a rade daleko kvalitetnije i bolje proizvode (te boljeg odnosa cijene i kvalitete) od masovnih proizvođača elektronike. Jedan od ciljeva ovog VODIČA je i približavanje tih specijaliziranih marki.
Naravno i poznati brandovi imaju odličnih proizvoda u svojoj ponudi, problem je što za prosječnog konzumenta sve staje na imenu, ne pitaju se koje su to razlike između dva modela jedno te istog branda pri čemu jedan stoji 3.000Kn, a drugi 15.000Kn.

[Callidus]

POJAM KVALITETNOG LAPTOPA

Dakle što je to kvalitetni laptop i po čemu je on toliko bolji?

1. Prvi kriterij je kvaliteta izrade. Srećom tržište prijenosnika je danas već iznimno razvijeno (kao i tržište automobila) i može se reći da svi prijenosnici imaju barem zadovoljavajuću izradu. Neki imaju bolju, neki lošiju, neki vrhunsku. Ali kod svih je recimo zadovoljavajuće.

2. Drugi kriterij je kvaliteta komponenti. E, ovo je već kategorija sa mnogo devijacija. Pod komponentama mislim na elektroniku poput matične ploče, optičkog uređaja, ekrana, baterije, hard diska, touch pada, kamere, zvučnika itd. Mogu postojati dva prijenosnika potpuno istih nazivnih karakteristika, istih performansi, iste brojke! No radi kvalitete komponenti ugrađenih u njih, jedan može biti duplo kvalitetniji i duplo skuplji od drugog. I tu se nalazi najveća opasnost za prosječnog kupca. Već dešifriranje mogućnosti i performasni pojedinih sklopova prijenosnika nosi poprilično muke prosječnom kupcu. Procjena kvalitete ugrađenih komponenti je jednostavno predaleko. Kupac se tu jednostavno pouzdaje u zvučno ime branda, ali kao što je već spomenuto to je često velika greška.

3. Kvaliteta materijala konstrukcije. Ovo je zanimljivo područje sa direktnim implikacijama na druge kriterije. Srećom, nije izvan dohvata što se tiče kontrole za prosječnog kupca. Radi se vrsti materijala koji sačinjavaju konstrukciju laptopa koja pak drži elektroniku skupa. Konkretnije, najbitniji dijelovi konstrukcije su stražnji panel ekrana, donja baza prijenosnika, interna šasija za komponente i šarke ekrana. Jeftinije izvedne ovih dijelova su od raznih polikarbonata. Skuplji su od metala poput čelika, magnezija, aluminija, titana i raznih legura. Najskuplji i najbolji su izvedeni od ugljičnih vlakana. Uzimanjem prijenosnika u ruke i neiskusan kupac može brzo ocjeniti o kojim se materijalima otprilike radi.
Kad se traži kvalitetan prijenosnik najednostavnije načelo je tražiti onog sa čim manje plastike. Kvaliteta materijala je bitna jer je izravno povezana i sa kvalitetom komponenti, kvalitetom izrade te još jednim nespomenutim faktorom, većim stupnjem završne kontrole. Proizvođači sami balansiraju kvalitetu ciljnog proizvoda i laptope s kvalitetnijim i superiornijim komponentama rade sa kvalitetnijim materijalima i preciznijom izradom. Isto vrijedi i obrnuto. DAKLE, OVO JE NAJJEDNOSTAVNIJI KRITERIJ, KOJI JE POD KONTROLOM KUPCA I RIJETKO MOŽE PREVARITI!

4. Kvaliteta ekrana. Ovo se iz više razloga (pojašnjeni kansnije u posebnom članku) može svesti na rezoluciju ekrana. To je jednostavan eliminacijski test, prijenosnici koji imaju ekran više rezolucije od standardne za tu veličinu ekrana redovito spadaju u klasu prijenosnika koje karakteriziramo kao kvalitetne. Dovoljno je da ta serija podržava ekran viših rezolucija, ne mora biti konkretan primjerak. Iako viša rezolucija ekrana je itekako korisna što će biti opisano kasnije.

5. Težina. Ovo se odnosi samo na male prijenosnike, 13.3" i manje. Na njih se može primjeniti isto ovaj jednostavan test. Naime, nije lako napraviti mali prijenosnik male težine. Potrebni su bolji materijali, bolje komponente i manje toleracije te kod malih prijenosnika težina sve otkriva. Ako jedan 12" prijenosnik ima težinu kao jedan vrhunski veoma lagani 14" ili 15.4" prijenosnik onda je jasno da je upotrijebljeno malo napora te kvalitetnih materijala i komponenti. Samo za primjer, 12" prijenosnici se mogu naći sa težinama u rasponu: manje od 1kg pa do 2.3kg. Manja težina kod malih prijenosnika redovito znači i bolju kvalitetu.
Na većim prijenosnicima i drugi faktori ulaze u igru, pa nije univerzalno pravilo koje se uvjek može primjeniti.

6. Vrijeme autonomije. Bez obzira na kategoriju prijenosnika, kad se usporede dva prijenosnika istih performansi, rodovito je onaj koji ima duže vrijeme rada na bateriji ujedno i kvalitetniji (iznimke postoje). Tu se radi o duplom kretiriju, s jedne strane je sama veličina i kvaliteta baterije, a s druge strane pokazuje kolo su komponente optimizirane glede potrošnje električne energije.

7. Jamstvo. Čim duže standardno jamstvo to veća kvaliteta! Baš i ne nažalost. Pravilo se može primjeniti za prijenosnike koji imaju 3god minimalno tvorničko jamstvo (dakle ne ono koje daje distributer ili prodavač, nego proizvođač). Svi navedeni prethodni kriteriji su tada na dovoljno visokoj razini da si proizvođač bez problema može priuštiti da daje tolki garantni vijek. Kad je u pitanju 1 i 2god jamstva tu ne postoje nikakva pravila koja bi se mogla dovesti u veze s kvalitetom. Najčešće je u pitanju politika proizvođača i distributera te ima bezbroj primjeraka gdje su prijenosnici sa 1 godinom jamstva kvalitetniji od pandana sa 2 godine jamstva.

8. Cijena. Vječni test! Kao što je već rečeno, tržište prijenosnika je iznimno razvijeno i nijedan proizvođač si ne može dozvoliti da ima cjenovno nekonkurentan proizvod. Svi oni približno toliko vrijede koliko i koštaju (opet ima iznimaka, ali je dobra vodilja). Dakle onaj dva puta skuplji prijenosnik sa naizgled istim karakteristikama itekako opravdava svoju cijenu.

[Callidus]

POSEBNE KATEGORIJE LAPTOPA

Netbook prijenosnici – jeftini miniprijenosnici
NetBook je već sad prihvaćen termin za minijaturne jeftine prijenosnike iznimno male snage te nije ista stvar kao i notebook. Net-Book označava doslovno prijenosnik čija je glavna namjena surfanje internetom i pregledavanje emaila.

U zadnjih godinu dana svijet je doživio doslovnu poplavu u ovom segmentu. U kratkom roku netbook računala su zauzela preko 10% tržišta prijenosnih računala. Razloga tome ima više, a mogu se svrstati u nekoliko kategorija:

-socijalno ekonomski aspekt.
Uslijed gospodarske krize ljudi su sve manje spremni izdvojiti za vrhunski prijenosnik čije mogućnosti najčešće ostanu neiskorištene. Kupnja prijenosnika u pred krizno razdoblje je poprimilo oblike pomodarstva, postala je stvar koja se mora imati (često iz krivih razloga i često bez jasne namjene budućeg prijenosnika i shvaćanja mogućnosti pojedinih kategorija prijenosnika). Ovom trendu netbook fantastično pogoduje. Dodatno navedenom, većina kupaca iz ovog trenda ne zna ništa o tehničkoj platformi različitih prijenosnika, njihovim mogućnostima, niti ih to zanima, netbook doživljavaju kao savršen odgovor na njihovo pitanje, većinom smatraju da su pravi prijenosnici overkill za njihove potrebe, a niža cijena im savršeno odgovora. Upravo ta niža cijena koja je postignuta znatno skromnijim i inferiornijom tehničkim rješenjima je nepobitno glavni razlog trenutnoj maniji za tim tipom prijenosnika. Radi nje prijenosno računalo je sad dostupno i platežnim slojevima koji si donedavno nisu mogli priuštiti prijenosnik i to čini znatan dio penetracije na tržištu.

-praktički aspekt
I prije pojave NetBook platforme ideal prijenosnika za sufranje i prenošenje je bili ultra prijenosnici. Ultra prijenosnici su također uređaji iznimno malih dimenzija i težine , ali znatno većih mogućnosti od NetBooka. Pošto je tehnički zahtjevno izvesti prijenosnik koji će imati iznimno male dimenzije a zadovoljavajuće mogućnosti, njihova izrada je veoma skupa. To je i razlog zašto ih nema na svakom koraku. Zbog iznimno visoke cijene većinom se koriste u mobilnom poslovnom okruženju.
Dakle, želja i potreba je postojala odavno, problem je samo bila cijena. Ponovno NetBook se savršeno uklapa u tu priču. Svojim minijaturnim dimenzijama postaje kvazi ultra prijenosnik koji si svatko može priuštiti. Mase su to odlično prihvatile, što je i za očekivati

-aspekt iskorištenja (plati ono što trebaš)
Ovo je po skromnom mišljenju autora daleko najbitniji aspekt i u njemu je sadržana budućnost NetBooka kao platforme!
Radi se o tome da velik dio ljudi kupuje prijenosnik samo za jednu namjenu. Za surfanje internetom i rad sa emailom. Klasični prijenosnik je u tom smislu čisto bacanje novaca. I to ne samo sa hardverske strane gdje 80% tehničkih mogućnosti ostaje neiskorišteno. Ista je stvar sa softverskom stranom, standardni prijenosnik dolazi sa operativnim sistemom Windows VISTA koji je iz perspektive NetBooka iznimno moćan i relativno skup. Sa stajališta potrebe samo za surfanjem taj operativni sistem je neiskorišten 99%.

Radi toga se na tržištu NetBooka oko operativnog sistema odvijaju velike političke igre. Prvo, NetBook je tehnički poprilično slab te ga nema smisla opteretiti sa punom verzijom operativnog sistema jer nepotrebno usporava rad. Drugo, nema smisla plaćati ono što se ne iskorisiti ni 10%. Stoga se tržište NetBooka definitivno orijentira u dva moguća smjera:
-besplatni olakšani operativni sistemi na bazi linux-a
-posebne verzije budućih windowsa koji će biti „olakšani“ odnosno prelagođeni NetBooku i znatno jeftiniji.

Upravo u ovom trećem aspektu je cijeli smisao NetBooka. Konačno postoji proizvod čija cijena i mogućnosti su savršeno prilagođene potrebama ljudi koji taj tip uporabe trebaju. Iz tog razloga smatram da NetBook kao koncept nije samo trenutačni trend nego će se održati.

Iz svega što je rečeno dalo bi se pomisliti da su NetBook računala savršena stvar i da bi svatko trebao kupit bar jedno!
E, nije tako!
Radi tehničke strane većina njih su neuporabljive igračke bez jasne koristi! Glupost, čak bih se usudio reći..

Postoje tri tehnička problema koja moraju biti otklonjena na NetBook računalima prije nego što postanu zaista korisno sredstvo.

1. Premala tipkovnica. Postoji razlog zašto elitni ultra prijenosnici najčešće ne idu ispod 12“ dijagonale ekrana. Jedan od njih je što je to neka granica ispod koje tipke tipkovnice postaju premale. Može se raditi, ali definitivno je otežano. Glavni razlog vraćanja NetBooka od strane kupaca je trenutno zbog premale tipkovnice.

2. Premali ekran. Potpuno ista stvar kao i sa tipkovnicom. Dovoljno je pogledati trend kod pravih ultraprijenosnika.

3. Premala rezolucija ekrana. Naime većina trenutnih NetBook-ova ima rezoluciju 800x480 ili 1024x600 što je točno ispod prihvatljive granice koja se usput i konstantno pomiče prema gore. Naime, dok je ta rezolucija savršeno prihvatljiva za red sa emailom, nije dovoljna za komotno pregledavanje web stranica.
Trend industrije izrade web stranica se formira prema veličini rezolucije prosječnog korisnika koja se pak formira prema cijeni LCD monitora. Godinama je ta rezolucija bila 1024x768 (rezolucija zastarjelog 17“ CRT monitora) jer je nju koristilo preko 50% korisnika. 2009 godina je oštra prijelomnica. 1024x768 početkom 2009 je koristilo samo 36% ljudi dok je 57% ljudi koristilo višu rezolucije te se ta brojka naglo povećava. Stoga se izrada web stranica polako optimizira za sljedeći standard 1280x800 što je inače standardna rezolucija 12“ ekrana.

Već sad postoji nekoliko NetBook računala koji zadovoljavaju ove smjernice, odnosno imaju veličinu od 12“ i rezoluciju 1280x800 (Samsung, DELL, Lenovo..) Razlog zbog čega ih više ne zadovoljava je političko ekonomske naravi. Naime proizvođači i distributivni lanac se boje da će NetBook koncept previše penetrirati u tržište i smanjiti prodaju klasičnih prijenosnika. Time bi se veoma smanjila prosječna cijena prodanog prijenosnika što bi jako negativno utjecalo na ukupnu zaradu. Radi toga postoje restrikcije poput Intelove koji formalno ne dopušta da se njihovi Atom procesori ugrađuju u prijenosnike sa većom dijagonalom od 10“. A postoje i neka tehnička ograničenja koja bi se lako mogla ukloniti, ali ne postoji želja proizvođača. Trenutno postojeći netbooci koji su prešli tehničke barijere su također i preskupi što je također čista premija proizvođača, platforma NetBooka omogućuje nižu cijenu.

Ipak trend je jasan, proizvođači samo odgađaju novi poredak tržišta. Povećanjem konkurencije cijene će još pasti i za očekivati je da će NetBook prijenosna računala s vremenom narasti i na 13“ i na 14“. Iznad toga više nemaju smisla (trenutno). Neće se zadržati samo na prijenosnim računalima. Već sada postoje stolna računala koja su bazirana na istoj platformi, a bit će ih puno više jer postoji jako mnogo ljudi koji imaju samo bazične informatičke potrebe koje ova tehnička platforma zadovoljava.

Ljudi više ne žele plaćati ono što ne koriste, novi vid informatike je rođen….

Posebno čvrsti laptopi za terensku uporabu
Službeno se dijele u dvije podkategorije:
a) Semi rugged notebooks - djelomično robustni laptopi
b) Fully rugged notebooks - potpuno robustni laptopi

Općenito, značajke robustnih laptopa su: otpornost na vlagu (neki primjerci su i potpuno vodootporni), temperaturu, prašinu, pritisak, vibracije i padove. Potpuno robustni notebooci su tzv. "Military grade" - vojne kategorije. Djelomično robustni laptopi su obično otporni na vibracije, padove do pola metra, na lakšu vlagu i lakšu prašinu. Imaju tipkovnice otporne na prolijevanje. Također redovito imaju iznimno izdržljivu bateriju koja drži između 4 i 10h, odnosno dovoljno za jedan radni dan na terenu. Ovi laptopi su idealni za sve terenske poslove, odnosno svakodnevni rad na otvorenom. Također i za sve poslovne korisnike gdje je često prisutan grublji rad sa laptopom. Pošto su samo djelomično robustni, tehnički najčešće ne zaostaju za svojom normalnom poslovnom braćom. Uz sve navedene prednosti penalizacije su veoma male odnosno nebitne za ovaj tip uporabe (10-50% viša cijena te 0-40% veća težina)

Laptopi ogromnih dimenzija
Gornja opće poznata dimenzija dijagonale ekrana laptopa je 17“. No postoje i prijenosnici (ako se tako mogu nazvati) koji imaju dijagonale 18“, 19“, 20“, a uskoro i više. S time naravno dolazi i velika težina, ponekad i preko 10kg. Mana im je i velika potrošnja struje, što rezultira kratkim trajanje baterije. Uzrok tome je ogroman ekran koji je veliki potrošač, a često i snažne komponente koje ponekad nisu optimizirane za laptop nego su izravno preuzete sa Desktop računala.
Ti laptopi su zapravo zamjene za stolna računala. Oblik laptopa nemaju radi prenošenja već iz drugih razloga.
Ali kao i sve kategorije i ova ima svoj krug kupaca. Kupuju se iz raznih razloga; Npr netko treba snagu hi-end desktop računala ali za njega nema mjesta. Nadalje netko kupuje iz estetskih razloga (koliko god da su puta glomazniji od prijenosnika još uvijek su daleko manji od desktop konfiguracija, a i šuma kablova je daleko manja). Netko ih kupuje jer su laptopi sami po sebi puno koherentniji i jednostavniji sustavi od desktop računala (manje se ima toga pokvariti, sve je usklađeno i jednostavnije. Nema brige o nadograđivanju jer te opcije obično nema. Kad jednom zaista zastari, jednostavno se kupi novo).

[Callidus]

BITNE OSOBINE POJEDINIH SKLOPOVA LAPTOPA

1. EKRAN

Prva podjela je prema omjeru stranica ekrana. Klasične ekrane (omjer stranica 4/3) nema smisla više spominjati jer su mahom otišli u ropotarnicu povijesti. Svi današnji moderni prijenosnici imaju širokoekranski LCD monitor, takozvani widescreen.
Klasični widescreen na prijenosnicima ima omjer stranica 16/10. Widescreen omjer je prilagođeniji ljudskom vidu zbog same geometrije ljudskog vidnog polja, pa je zbog toga rad na njemu prirodniji.
No u posljednje vrijeme u prvi plan dolazi najnovija generacija widescreen monitora koja ima istinski televizijski omjer stranica 16/9. Prvi widescreen monitori su imali omjer 16/10 i to se iz nekog razloga zadržalo više godina, a sad polako niču istinski widescreen ekrani. Prednost pravog 16/9 widescreen ekrana je kod multimedije. Widescreen TV slika će u poptunosti ispuniti 16/9 ekran, dok kod 16/10 ekrana sa gornje i donje strane ostaju crna polja (pruge). Uskoro će svi ekrani na prijenosnicima biti 16/9 tipa, no ta sitnica nije razlog na kojoj bi se trebao bazirati odabir prijenosnika, to je samo zgodan dodatak ako će prijenosnik služiti za pregledavanje videa.

Druga podjela ekrana je na niskorezolucijske i visokorezolucijske. Ovoj podjeli ljudi daju premalo važnosti jer je iznimno važna. Iz dva razloga. Prvi je sama rezolucija koja je veoma bitna za produktivnost i komfor rada. Drugi konstantno zanemareni razlog je kvaliteta. Redovno su ekrani sa višom rezolucijom kvalitetniji, imaju bolju sliku, a viša rezolucija donosi prije svega i veću oštrinu.

Evo nekih konkretnih brojki za razne veličine ekrana.

15.4“ i 15.6“ ekrani:
za taj ekran postoje sljedeće rezolucije:
WXGA (1280x800)
HDReady (1366x768)
WXGA+ (1449x900)
WSXGA (1680x1050
FullHD (1920x1080)
WUXGA (1920x1200)

1680 je idealna horizontalna rezolucija za tu veličinu ekrana. 1920 je prevelika za većinu korisnika (odlična je u okviru CAD/CAM potreba), za tu rezoluciju je potrebno modificirati veličinu grafičkih objekata i fontova u operativnom sistemu jer su inače slova presitna. Kod 1680 rezolucije potrebno je kod Windows operativnog sistema samo postaviti DPI vrijednost na 120. Rezolucija od 1280 je neupotrebljiva za ozbiljniju uporabu. 1440 je veoma dobra, dobra kao i 1680.

16 i 16.4“ ekrani:
Ovo je već spomenuta nova generacija istinskih widescreen ekrana 16/9. Dolaze u sljedećim rezolucijma: HDReady (1366x768)
WXGA++ (1600x900)
FullHD (1920x1080)

Pravila se mogu u potpunosti preslikati sa 15.4“ ekrana sa istim razlozima. Dakle preporučive rezolucije su 1600 te 1920.

17“ ekrani:
Treba napomenuti da pravila vrijede isključivo unutar spomenute veličine ekrana. Rezolucija koja je loša kod jedne veličine ekrana može biti odlična kod druge i obrnuto. Kod 17“ postoje 3 rezolucije
WXGA+ (1449x900)
WSXGA (1680x1050)
FullHD (1920x1080)
WUXGA (1920x1200)

Preporučljive su 1680 i 1920. Obje su dobre, ovisi o preferenciji. Prednost1680 rezolucije je što ne treba modificirati DPI postavke, a prednost 1920 je što može prikazati multimediju u FULL HD rezoluciji samog filma. Rezolucija 1440 je premala, velik 17“ ekran sa tom rezolucijom je prikladan jedino za osobe sa slabijim vidom.

18, 19 i 20“ ekrani:
Koriste se tri rezolucije
WSXGA+ (1680x1050)
FullHD (1920x1080)
WUXGA (1920x1200)

Sve su podjednako dobre i ovise o preferenciji. 1680 rezolucija nije premala na tako velikom ekranu iz sljedećeg razloga; Takvi prijenosnici su namijenjeni isključivo kao zamjena za stolno računalo i kao takvi se često gledaju iz veće udaljenosti kao i obični monitori (nikad se ne drže u krilu).

14“ ekrani:
Postoje
WXGA (1280x800)
HDReady (1366x768)
WXGA+ (1449x900)

Preporučljiva rezolucija je 1440, ali i 1366 zadovoljava.


13.1“ i 13.3“ ekrani:
Postoje
WXGA (1280x800)
HDReady (1366x768)
WXGA+ (1449x900)
WXGA++ (1600x900)

U ovoj kategoriji već dolaze do izražaja poprilično male dimenzije ekrana te osnovna rezolucija više nije premala. Odabir ovisi o preferencijama

12.1“ i manje:
Postoje
WXGA (1280x800)
HDReady (1366x768)

Osim rezolucije vjerojatno je još važnije pitanje kvalitete same slike, naročito ako se radi o prijenosniku koji će služiti za neki rad sa slikama, photoshop i druge vidove rada sa grafikom.

Kvalit