Biciklizam - savjeti za kupnju, popravci, dogovori za vožnje i ostalo

[the55mic]

Naletio sam na jedan fenomenalan tekst kako je cijela ova priča u kojoj svi mi ovdje uživamo i nastala.
Pročitajte priču kako je "nastao" mountain biking.
Ukratko, od par napušenih hipija, beerlovera i luđaka
Da ne spoilam dalje, mislim da bi ovo svima ovdje trebala bit lektira.
Uživajte;
http://www.collectorsweekly.com/arti...untain-biking/

[crocus]

Zasto stati na citanju, kupis si "origigi" bajk http://www.transitionbikes.com/2014/Bikes_Klunker.cfm, kacigu ostavis doma, popusis pljugu, popijes koju pivu i pravac leustek

[the55mic]

Ovo nije ni približno origigi bajk
Ma super mi je priča cijela, baš me zaintrigiralo kak sam počeo čitat i brijem da nisam trepnuo do kraja.
Uvijek sve kreće od napušenih hipija

[De5tr0yer]

Bok svima

Jedno mjesec dana prije nego sam se vratio u HR KonaBros su mi javili kako planiraju krajem kolovoza ili početkom rujna otići biciklima u švicarske Alpe. Rekli oni meni tako da javim kad se vratim pa da odemo skupa. Tako i bješe, pa u kratkim crtama ću dati raport naših tjedan dana Švicarske

Fotki ima jako puno, ukupno smo opalili preko 1600 fotki (svake minute vožnje po jednu u prosjeku ), ali je taj broj u konačnici smanjen na 600 fotki. S obzirom da smo bili 6 dana tamo, to je svega 100 fotki po danu, nisam mogao smanjiti više. Sve fotke se mogu pogledati na linku, a neke fotke će biti i ovako uz tekst, no ne previše da ne bi otvaralo tri godine stranicu

Okolnosti su bile takve da stariji KonaBro završava faks, ja isto tako, dok mlađi ima još par godinica fore, ali bitno je da imamo još tu nekakvu slobodu da možemo oscilirati sa startom tjedan dana plus-minus pa smo mogli "birati" vremensku prognozu. Alpe su same po sebi nepredvidljive ali smo imali stvarno prekrasno vrijeme izuzev jednog dana kad nas je kiša omela, ali smo se taj dan bar fino odmorili.

Planove za CH su dečki imali već dosta dugo, pronašli su idealnu lokaciju s GPS trackovima lokalnih biciklističkih ruta, koje su realno samo široki makadami i asfalt, ali smo pomoću njih odredili naše rute koje smo vozili. Prilikom odabira ruta pokušao sam što više zaobići makadame i asfalt, pogotovo na spustu, a odabir staza je u konačnici bio odličan.

Ideja je bila da se u autu preklopi 2/3 stražnje klupe, strpaju bicikli, vreće za spavanje, dva šatora, robu, potrepštine....

Dečki su kupili vreće i šatore, a ja po povratku dao raditi putovnicu, posudio od Sande šator i od Nika vreću za spavanje pa smo bili spremni.

Popakirali tako Bros sve to u auto, ko apoteka, sve stalo taman, po mene u 23:30 31.8. i avantura je mogla početi.


============


Raporat dan prvi, 1.9.



Putovanje do Švice trajalo je 17h. Prema planu je trebalo trajati 15h tako da smo unutar male tolerancije stigli na odredište.
Na kraju ispada da mi putovnica nije niti trebala. Slovenci na granici samo mašu rukama, prijelazi IT-CH-AT su bez žive duše, nitko ništa ne pita, samo voziii.
Išlo se preko planinskih prijevoja, uključujući Stelvio pass u Italiji gdje smo prvi dan okidali prve fotke i panoramske fotke. Stelvio je u odnosu na prikaze na Top Gearu i sličnim emisijama te fotkama znatno uži. Imali smo sreće da prometa nije puno bilo, inače znaju kamperi onuda isto ići.




Stelvio je na 2760 m.n.v. i gore su totalno drugačije vremenske prilike, prava zima, okruglih nula stupnjeva, a na vjetru je osjećaj još bar 5 celzijevaca dolje. Krajolici na usponima i spustovima serpentinama se konstantno izmjenjuju i nikako ne može biti dosadno, cak ni meni iako mi je putovanje prisjelo zbog bolesti putovanja



360° view

Iako bih volio dočarati ove vidike riječima i fotkama to treba doživjeti svojim očima. Na ulazu u Grindelwald, našu finalnu destinaciju, otvorio se pogled na prekrasne drvene kuće rasute po obroncima i unutar par minuta bili smo u kampu gdje smo spavali i jeli u gepeku auta koji nam je služio kao stol. Taman kako smo dolazili mogli smo vidjeti zalazak sunca i oblake koji odlaze od nas.
Podigli smo šatore i otišli pojesti nešto po "pristupačnim" švicarskim cijenama što je najveća mana ove zemlje





============



Dan drugi
Oblaci koji su odmicali kad smo došli su danas bili daleko prema Hrvatskoj.
Buđenje oko 9, pakiranje bicikala, zadnje provjere i pravac na kružnu rutu sa startom iz Grindelwalda (1000m) prema vrhu First koji se nalazi na 2167m.

Usput smo često stajali, okretali se, uživali na zelenim livadama, fotkali sve što nam se svidjelo, a nebo je postajalo sve plavije.
Uspon je počeo asfaltom, kasnije smo prošli prekrasnu livadu preko koje vodi planinarski put, opet malo izbili na cestu, pa opet u šumu, kratko nošenje bicikla na leđima pa se opet moglo biciklirati po livadama, okruženi kravama i kozama koje radoznalo dolaze i promatraju što to radimo. Voda se slijeva sa svake strmine, nemoguće se negdje okrenuti i ne vidjeti kako ne teče neki potočić ili rječica.






360° view #2

Tako smo lagano do zadnjih 200m uspona gdje se staza pretvorila u mokri goli kamen sa serpentinama pa je bicikl bilo opet potrebno nositi.



Za prvi dan prilično naporno ali odradili smo to bez većih muka. Na Firstu kupili nešto za pojesti, malo odmorili i pofotkali panoramu i okolicu. Dan je bio pretežno sunčan, no na 2000m je bilo dosta oblaka koji su se nakupili oko 13h dok je vedrije bilo prijepodne. Onda smo shvatili da za idealne foto uvjete trebamo idućih dana biti pri vrhu ranije. Zatim smo krenuli prema dolje po zacrtanoj ruti.




Prilikom spusta smo i dalje imali prekrasne poglede na pašnjake, naše prečice preko tih pašnjaka nisu bile ucrtane staze pa je bilo zabavno, ali brzo smo izbili na cestu te je trebalo otići na planinarsku stazu koja je opet uspon ili odvojiti cestom skroz dolje. Odluka je pala na prvo, tko je vidio cestom dolje, pa smo tako po singletracku hodali po rupama od kopita krava koje su bile ispunjene vodom pa smo se tako pošteno zablatili. Imali i jedno krivo skretanje, ali malo hoda nazad uzbrdo i samoučenje da ako nisi siguran da gledaš na taj GPS koji već imaš u džepu

Na kraju smo se spustili prema gradu. Vožnja je bila dobra, razvukla nam kes, ali nekako nije bila nešto spektakularno, očekivali smo više spuštanja i guštanja.

Po GPS-u 1502m penjanja, isto toliko spuštanja po trasi od 24km.
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=rciqovekavitxvxh


Vratili bicikle u kamp, tuširanje da ne smrdimo po kravljim drekecima i pravac nešto meznut. Nakon toga spremanje za sutradan i spavanje.


============


Dan treći

Bez alarma i umorni od prethodnog dana, probudili smo se malo kasnije, oko 9h. Ruta za danas je bila velikim dijelom obratna od jučerašnje, a nakon uspona do Firsta je bilo zacrtano jezero Bachalpsee. Zbog dosadnjikavosti jučerašnjeg spusta, gdje bi se danas velikim dijelom penjali, i malo kasnijeg starta smo odlučili skratiti put žičarom.

Tako smo lagano propedalirali do žičare i otišli na pola sata vožnje njome. Ispostavilo se da je to bila dobra odluka, iz žičare smo imali odličan pogled, a na Firstu nas je dočekalo još ljepše vrijeme nego jučer. Tamo nije bilo puno stajanja, na jezeru vrijede isti uvjeti što se oblaka tiče tako da je trebalo doći što ranije.





Cca 40 min kasnije bili smo na odredištu, a u međuvremenu je mlađi KonaBro potrgao dropout pa smo kratili lanac i micali mjenjač. Uz pogled na Bachalpsee i okolne jarko zelene obronke sve se zaboravi, od previše dojmova uopće nismo shvatili da sjedamo na travu koja je natopljena vodom ali ni to ne može pokvariti odličan pogled i zrcalno jezero.











360° view Bachalpsee

Za spust smo odabrali jednu od dvije planinarske staze i čim smo krenuli kes od uha do uha, to je bilo to, singlica s pogledom na kamenjem prošaranu livadu, malo po kontranagibu, izmjena sitnijeg i krupnijeg kamenja. Kasnije smo se spojili na dio jučerašnjeg uspona, odvozili kratak komad do ponovnog ulaska na planinarsku stazu ali onu koju nisam ucrtao na trasu. Gledam ja tako, vidim planinara nijednog u par minuta nije došlo odozdo, izgleda zabavno pa reko da probamo. Na kraju, teška staza preko drvenih stepenica izmješanih sa switchbackovima i puno korijenja na kojima ne možeš okrenuti stražnji kraj bicikla. I takvih zavoja svako malo na prvoj polovici staze. Neki zavoji se moraju pregurati, a nakon nekih pješke jedva prijeđeš.

U svakom slučaju smatram da bi se moglo puno više odvoziti nego što smo se odvažili. Nakon polovice staza malo popušta, switchbackovi su nešto lakši i tu za uvježbane nema problema

Izlazimo van iz šume preko mostića, KonaBro ljubi bicikl od sreće, nema veze što su drekeci po njemu, a nakon toga nas još očekuje šlag na kraju, uska singlica među kućama koja završava u samoj blizini kampa.



Ova staza je premašila očekivanja, pogotovo nakon što nas je dan prije malkice razočarao odabir staze.

Efektivnih 500m uspona za 1400m spusta, 16km na pedalama.
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=mbepxgivhkzbzirq

Po starom, tuširanje, klopa, kupnja nečeg za doručak, spavanje.


============


Dan četvrti

Ovaj dan smo se odlučili za stazu čiji je početak 45 minuta udaljen od sjedišta (Grindelwalda). Okviran start bi bio iz Beatenberga, ali smo našli parkiralište na još idealnijem mjestu. Prije toga naravno doručak, lagano pakiranje.

Do prestanka asfalta nije nam dugo trebalo, svega par minuta, a nakon toga se dolazi na široki makadam u debelom jutarnjem hladu, ali sparina je otežavala disanje. Dolazimo do suženja staze u planinarsku singlicu koja nastavlja lagano uzbrdo sljedećih par stotina metara nakon čega slijede strme vijugave stepenice što će reć da nam nije trebalo dugo da naučeno od prethodnih dana uposlimo u praksi: bicikl na leđa i nosi gore. Stepenicama kao da nije bilo kraja, srećom sparina je počela popuštati što smo dolazili bliže suncu i na kraju smo izbili na livadu punu krava, trava zelena i kes od uha do uha iako smo gazili po drekecima.
Malo poviše livade bila je drvena kućica, sklonište za krave, već uobičajeni naziv "Alpkäse" je stajao pored ulaznih vrata.
Malo smo odmorili i uz prilično strmi poluasfaltirani dio mlađi KonaBro i ja gurali, dok je ovaj stariji pedalu pod noge iako nije bio puno brži.






Nakon strmog dijela izbija se na zaravan, livada mekana da se gume lijepe za nju, bar upola teže pedaliranje ali ide to već nekako i opet se spajamo na planinarsku stazu s obaveznim nošenjem bicikla.





Nakon izvjesnog uspona ostavljamo bicikle naslonjene na smjerokazima i odlazimo na Gemmenalphorn (2061m), srećemo divokoze i nešto planinara te komentiramo kako smo lagani i poletni bez bicikala.






360° Gemmenalphorn

Vratili smo se po bicikle i pravac dalje po zahtjevnom terenu nositi bicikle sve do Burgfeldstanda (2063m). Iako smo većinu visinske skinuli, ova dionica je bila iscrpljujuća, naročito uz sunce koje je nemilosrdno pržilo kamenje po kojem smo se penjali. Tu smo malo otpočinuli, pred nama je u daljini stajao Niederhorn (1963m) na kojem možemo nešto pojesti i pošteno odmoriti, pa smo za tih 100m visinske razlike obukli štitnike i kacige, spustili siceve i počeli s tehnički zahtjevnim komadićem puta dok su iznad nas letjeli paraglajderi svih boja. Preostalo je još malo uspona po prašnjavom ravnom i širokom terenu i bili smo na Niederhornu.











Samoposluga, uzimamo beštek, coca colu made in switzerland, najbolji goveđi odrezak mog života s povrćem i krumpirima, poneki kolač i sjedamo da se ugušimo u hrani, pogled nas više ne zanima, samo trpamo kalorije da nadoknadimo što smo potrošili niti ne sluteći da ćemo sve to potrošiti na spustu.

Opremili se mi tako i drugi put i pravac planinarskog puta. Gledamo mi, gore ima dosta ljudi ali na stazi nije bilo nikoga pa krećemo laganim tempom uz liticu, opet preko hrpe rupa ugaženih od kopita krava, pozdravljamo mookalice i lagano kreće prvo korijenje viriti iz trave skupa s prvim borovima. Svakim sljedećim spuštenim metrom teren postaje sve korijenitiji i korijenitiji, a tek što smo se zagrijali stvori se ispred nas hrpa singlica koje se međusobno isprepliću i idu u istom smjeru, a ne znaš na kojoj možeš više korijenja izbrojati. Da stvar bude još zahtjevnija, nagib je počeo biti sve strmiji, korijenje sve mokrije ali smo se nekim divnim čudom sva trojica još uvijek kotrljali, borili s biranjem putanja.



Staza je teška, znoj mi je curio iz kacige kao da je kiša padala. KonaBros iza mene nisu razmišljali puno, s onim drlozima od bicikala, kone fire mountain, su pratili mene u stopu i dok sam se čudio svojoj gluposti po čemu se mi vozimo još sam se više čudio na koji način dečki sa efektivnih 5-6cm hoda na XC28 vilicama žvaču taj teren.

Na dosta mjesta je bilo potrebno stati, ponekad skroz, češće samo na pedalama kako bi se odabrala putanja. Kad god bi stali ne bi prošlo pola minute i već bi kretali dalje, a bilo je prilično zeznuto na mjestima krenuti jer je ispred tebe serija nejednakih korijenitih "stepenica" i startno mjesto je na velikom nagibu.
Nakon takve jedne situacije došli smo do zaključka da samo budale mogu ovako nešto ići raditi. Scena: krećem biciklom, jašem po stražnjoj gumi i prelazim jedan korijen i nu ti stražnja guma meni maltene klistir napravi al taman još jedna stepenica i guma propade iz guznog procjepa, spasilo me, a ja cijelo vrijeme gledam kad ću prijeći korijen prednjom gumom da malo kočnicu piknem da ne bi li se odklizao dolje.

50 metara niže na ravnijem dijelu vičem aloo ima tko maramica, izviđači na pomolu od one dobre hrane gore, vadi KonaBro paket Violeta i kaže "Run you fool!" i tako ja brže bolje preko još neizraslih borova u čučanj.

Par minuta kasnije, eto nas po starom, staza i dalje opasno strma, korijenje ne popušta niti malo, ove dvije budale idu i dalje s drlozima dolje, ja se u sebi križam, spominjem se imena Božjih sviju vjera, samo da čitav dođem do dolje. Reko ja sebi idem probat malo opustit kočnice da vidim kako ide, i vrooam ide dolje preko skliskog korijenja ko F1, u par metara naberem brzine da mi bicikl pobježe pod nogama i ja fino u nisku crnogoricu sa strane zalegnem malo, a ono to grmlje tako mekano nije mi se dalo ustat

Na zadnjem segmentu prije nego smo izašli na cestu za Beatenberg gledali smo se međusobno s kesovima oko glave, propitivali se međusobno jesmo li mi to stvarno gore vozili i vrištali kako je ovo najbolja staza dosad.

Cesta do Beatenberga je išla samo nizbrdo, od tamo samo horizontalno i pred kraj svega par metara uspona do parkinga, ispalo je puno bolje nego smo očekivali jer smo bili spremni na još uspona.

Ova tura je perfektna za avanturu. Uspona 1309m, 18km, 80% nošenje bajka, 7:21h trajanje. Spusta par metara manje, kako kaže GPS.
Fotografija sa spusta gotovo nemamo, bilo je toliko napeto, a na kameri sve izgleda ionako kao ravnica.

http://www.gpsies.com/map.do?fileId=wnzftcfpjnajcpkk
18km dužinski, 1300m visinski.

Po starom smo se istuširali i na klopu pa u šatore oko 21h.


============


Dan peti

Buđenje peti dan, ono u žutom šatoru mi se čini da je svaki dan sunčan, izlazim van, sivilo okolo, navlače se oblaci, a pola sata kasnije počinje kiša koja nije stala do kasnije popodne. Nakon ture prethodnog dana odlučili smo odgoditi današnje planove i otišli prošetati gradom. Dan prije mi je zapela za oko jedna kućica na kojoj stajala kredom ispisana ploča, na njoj "Pizzeria Eingang", reko: dečki, vidio sam da ima tu jedna pizzerija, oćemo na ručak, oni se složili i tako smo pojeli najbolju naručenu pizzu u životu. Tanko hrskavo tijesto, gotovo nepostojeći rub, neki eXtra sir zbog kojeg je najvjerojatnije tako dobra... Uz to je bio nezaobilazan sok od naranče. Radnju drži bračni par, muž radi pizze, a žena konobari i obavlja ostale radinosti.
Ljepota sokova od naranče u CH je da uvijek dobiješ pravi 100% narančin sok kojeg smo se redovito oblokavali. 750mL se na eks popije bez problema.

Nakon hrane smo se prošetali po suvenirnicama i centru gradića, promatrali cijene nekretnina, sporedno hranili vrapce kad god smo jeli u gepeku, a pred zalazak sunca oblaci su se počeli razmicati i naše nade za lijepo vrijeme sutradan su bile visoke, najviše moguće.


============


Part 2 post ispod

[De5tr0yer]

Dan šesti

I svanuo je prekrasan dan, bijeli oblaci su se polako razilazili oko 9h, pripremili smo bicikle i pravac Kleine Scheidegga (2061m). Uspon cestom, ništa spektakularno, standardni pašnjaci i iza nas Grindelwald sve udaljeniji. Gore smo ostavili bicikle i uputili se u turistički vlakić prema Top of Europe, Jungfraujoch (3571m). Ovo je jedna od glavnih turističkih atrakcija tog područja i ujedno je najviši vrh Europe dostupan svim smrtnicima, tj. bez alpinističke opreme.



360° view Kleine Scheidegg

Da bi se došlo do visine Jungfraujocha prokopan je tunel kroz planinu s dvije međupostaje s kojih pucaju panoramski vidici, a na vrhu par nezaobilaznih postaja koje uključuju ledenu palaču (-3°C), snježni plato, sphinx do kojeg vodi 100m okno dizala (s dizalom, ofc), malim skijalištem i najvišom trgovinom čokolade na svijetu (Lindt). Naravno, morala se probati ta švicarska čokolada i nije uopće loša, pogotovo kad smo već bili prilično gladni

















Malo glupiranja i poziranja za fotke, grudanja, ljubljenja snijega i prošlo 2 sata pa smo se vratili prema vlakiću i pravac dolje.

Pojeli smo ručak na Kleine Scheideggu i nakon toga lagano popeli do startne točke spusta koji je vodio preko strme livade u obliku serpentina i na kraju izbio na širi makadamski put koji je vodio kroz šumu prema Wengenu. I taman kad smo mislili da je gotovo u samom Wengenu potrefili takvu šumsku stazicu, planinarski put, za ne vjerovati da se nešto tako nalazi u samom gradu.
Zavojita korijenita i stepeničasta staza s ponekim 90° zavojem uz nabujali potok koji se obrušava i radi veliku buku sve do izlaza na glavnu cestu. Stvarno zanimljiva stazica.
Nakon toga smo imali još 18km do Grinedlwalda. Očekivao sam vožnju po asfaltu, međutim cijelo vrijeme se vozi uz rječicu po makadamu do uspona duljine 3km gdje se već počeo osjećati umor. Tako smo prošli kroz još nekoliko gradića na putu do Grindelwalda i nauživali se uz potoke i rječice.






http://www.gpsies.com/map.do?fileId=ailcigvlsachbond
Ukupno uspona 2000m, duljina trase 40km.

Jos lijepih fotki i mini željeznicu možete pogledati na albumu

Od umora nismo znali što ćemo prije, legli i zaspali kao klade.

============


Dan sedmi

Sedmi dan, dizanje u 7:30, bicikli su već bili u autima od večeri prije, pravac Lauterbrunnen.

Ideja je bila odrezati uspon žičarom od Lauterbrunnena do Grütschalpa (600m visinske) te potom nastaviti uspon planinarskom stazom do Mürrena, otići na 007 Schilthorn žičarom i nakon toga spustiti se natrag do Lauterbrunnena.



Od Grütschalpa do Mürrena vozili smo oko brda po izohipsi, u početku stvarno i vozili, kasnije dosta nosili, pa opet vozili. Ostavili bicikle u Mürrenu pored žičare za Schilthorn, kupili karte i nakon jednog presjedanja i prolaska gondole žičare kroz oblak stigli na sunčani Schilthorn. Tamo smo opet slikavali, pogled na sve strane fenomenalan, a stigli smo u pravo vrijeme jer se svega 15min kasnije počeo dizati onaj bijeli oblak kroz koji smo prošli žičarom.



Nakon slikavanja znaka na kojem jasno piše da su štikle zabranjene, otišli smo u 007 muzej, sjedili u kabini helikoptera dok su nas kosooki promatrali dok smo vikali "mayday mayday, we're going down"






Spustili smo se natrag do Mürrena, bicikle nismo ni pogledali već pravac klopa, nakon toga opremanje i spust prema Lauterbrunnenu. Staza prava alpska, strma, zeznuti zavoji zbog poprečnih drvenih greda, sitno kamenje na zemlji koje je kasnije prešlo u kamenje prilične veličine, a zbog vožnje u sjeni drveća bilo je prilično mokro tako da je valjalo biti na oprezu. Odličan spust i izlazak iz šume na vidikovac prema Lauterbrunnenu. Pakiranje u auto i pravac doma.






Ovo nam je bio zadnji biciklistički dan. Napravili smo 19km uz 1250m uspona i gotovo 2000m spusta. Žičaru ne računam.
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=bpteucbvlpgxliol


============


Dan zadnji

Zadnji dan smo spakirali sve u auto i sa ostatkom novaca otišli kupiti švicarske čokolade. Odjavili smo se iz kampa te nakon toga pravac Wilderswil otkuda smo ušli u turistički vlakić prema Schynige Platte. Vlakić je izvoran kakav je i bio otkad su ga izgradili, samim time prilično spor, putovanje do odredišta traje 45min, ali pri tome prolazi i opasne strmine.



S vrha iznad Schynigge Platte puca pogled na Interlaken i oba ogromna jezera tirkizne boje, tu smo opalili još fotki i sjeli u auto za povratak kući. Točne detalje kud smo išli ne znam, ali prošli smo jedan prijevoj, a prilikom spusta s njega dočekala nas je hrpa krava na cesti, od čega su neke gay krave onanirale pred nama.
Prošli smo kroz Lichtenstein, a osim drugih registracija na automobilima nismo niti primjetili da smo prošli granicu koja je stvarno nepostojeća, nema nikakve kućice, samo decentan grb kneževine.




Nakon 12h putovanja stigli smo u ZG, legli spavati i iduće jutro san je mogao završiti.

Nadam se da sam barem malo uspio predočiti krajolike i atmosferu koja je vladala i bila odlična!

Pitanja za staze, trackove razno slobodno, pm ili tu svejedno.

[Nebelwerfer]

Izvještaj je vrhunski, fotke prekrasne. Svaka čast na šestodnevnoj turi

[night_rider]

Ovo je odlično, koji pejzaži bog te mazo..

Destro, nadmašio si svoj prethodni izvještaj u svim pogledima

[Nik]

Kako si me zahebo s ovim izvjestajem, idem u pol dva skicnut mailove, i kaj ima na forumu, i imam sto vidjeti, umjesto da odem spat, morao sam procitati izvjestaj.

Super fotke, super priroda, zavidan sam

[De5tr0yer]

Hvala hvala, ak vam se na fotkama sviđa trebate vidjeti uživo

Slavek tebi hvala na vreći i preporuci guma, Trail King drži kao da ima zube
Sandi hvala za šator.

[logitek]

svaka cast! naprosto nemam rijeci, pogledi su ajme meni!

[Nik]

Vidis, bas me zanimalo kako ce ti se svidjeti Continentalke, pogotovo jer si naviknut na malo siru gumu. No, vidim da nije bilo problema.
Ja sam vise fasciniran izdrzljivoscu gume, mozes ju drobit do iznemoglosti, a bocne ripne su jos uvijek tu
Bas danas obuvam nove na Jekylla.

Sad cu fino u miru, i uz zeleni caj pregledati sve fotke, u radno vrijeme, se razme

[the55mic]

Destro, ...

[Pupo]

Destro

Slike su strava a vjeujem da je i provod bio bar u rangu fotografija

[Irvin]

Ivaneeee, braćoooo Konanaaaaaaa

...sjedem jutros na šolju prije posla i k'o Nik samo bacim pogled na notifikacije kaj mi Vuco složil da sa pcE dolazi na tapatalk i ono počnu sliđže pa slova...pa...i eto me za kilu lakši a da nisam ni okom trepno . Naravno prekidam jer mi vakat na pos'o doći danas i sad lagano se upucavam ovime, pa ovo je bre izveštaj...maDestroalno

Nakon svega kaj ste nam slikoOpisali, imam dojam da ste proveli 3 mjeseca putujući Azijom (Kazahstan, Iran...) kad ono vi se u par iljada četvornih kilometara muvali i nema šta nema...

Kako ste onako bicikle ostavili, a vi otišli dalje? Kaj nema naše raje gore?

Glede korjenja i onih kezova, sledeći trip bi mogli na Pohorje na iLLegalku kad ste već utrenirani...da vidite tamo korjenjaaaaaaa

Bravo momci i fala..., idem još jednom...pos'o

P.S. sad mi je jasno što KonaBrossa nema na Sljemenu, trenirali ste vi NN.

[Shoshy]

Autor Irvin

sledeći trip bi mogli na Pohorje na iLLegalku kad ste već utrenirani...da vidite tamo korjenjaaaaaaa

Momak, to bi mogli uskoro opet upriliciti

[danielzg]

Kakve provokatorske slike ljubomora na NN..svaka častjeste imali neke posebne fizičke pripreme prije planiranog putovanja?

[Kona Brothers]

Drago nam je da vam se svidaju slike i hvala na lijepim komentarima, ali uzivo je to jos puno impresivnije. Barem jos ovo sto vidite puta 3.

Da ja malo preuzmem odgovaranje na pitanja jer ih ima dosta pa ce jos Destro dodati nesto ako ja zaboravim.

Kako ste onako bicikle ostavili, a vi otišli dalje? Kaj nema naše raje gore?

Mozes ostaviti bicikl na 6 mjeseci i siguran sam da bi ga nasao na istom mjestu. Djelomicno je razlog i to sto se gore krecu ozbiljniji i stariji ljudi, a drugo je to sto kraj silnih Specializeda, Lapierrea i sta ja znam kakvih sve ne cudesa nitko nece ni pogledati rastimane Kone. Destrovog Pitcha su tu i tamo skicnuli

Iako je gore malo biciklista po stazama po kojima smo mi isli, planinari su jako jako ljubazni ljudi koji su nas malo malo zaustavljali, pitali otkuda dolazimo, gdje smo odsjeli, kojim putem se spustamo, zezali se i u prolazu dobacivali rijeci ohrabrenja i zelja da se dobro zabavimo... Neki su i inzistirali na tome da im budemo u kadru dok slikaju, uglavnom fenomenalna ekipa.

I u svemu tome prvi dan bicikliranja dok smo rucali na Firstu prisla nam je super simpaticna Kanadanka koja je spazila Destrov Pitch, snimila tko su jedini veseljaci u restoranu s kacigama i shinovima pa smo se zapricali pola sata o stazama (gdje, kako, zasto), razmijenili kontakte i dobili poziv da dodemo u Kanadu (Whistler) malo se provozati po okolnim stazama u njenoj pratnji kao domace strucknjakinje.

jeste imali neke posebne fizičke pripreme prije planiranog putovanja?

Destro je nakon povratka iz Dojclanda odvezao jedan dan slovenske Alpe s Nikom i ekipom, jedan dan su mladi buraz i on potegnuli izuzetno napornu rutu Vrapce - Glavica - Vrapce i to je to. A od moje zadnje voznje prije tog putovanja je proslo vise od 3 tjedna.
Jos kad je Destro prije puta vidio Magic Mary koja ima preko kile na mom prednjem kotacu i to na bajku koji je sad vec opasno pretezak poceo je zazivat sve svete da se urazumim jer cu izdahnuti na usponima Ali sta budala zna sta je za vuci uzbrdo bicikl od (vrlo vjerojatno) preko 16 kila

Uglavnom kada znas sta te otprilike gore ceka i upres pogled u planinarski dom ili vrh do kojeg moras doci zaboravis na sve i nista nije tesko.

[De5tr0yer]

Autor danielzg

Kakve provokatorske slike ljubomora na NN..svaka častjeste imali neke posebne fizičke pripreme prije planiranog putovanja?

Da se nadovežem na Kona Bros, osobno nisam prije ove ture, i kao što je spomenuo Glavice što se može zanemariti, imao normalnu brdsku vožnju 8 mjeseci. U DE sam svaki dan vozio na i sa posla bicikl, cca 20km pa mi je to pomoglo da ostanem bar kolko-tolko u formi. Nekoliko puta sam s Renesisom vozio po okolnim brdašcima ali to je sve manje zahtjevno od staza tu u ZG

Stvar volje i psihe je. U prilog nam je išao i odabir staza, tak da smo prvu rutu imali trening za uzbrdo, drugu nije bilo nekog uspona, a treću smo onda pošteno zaružili
Kišni dan smo iskoristili za pauzu iako nije bilo nikakve naznake umora.

Nakon najduže rute s 2000m uspona smo osjećali lagani umor, mene drugi dan dok se nisam zagrijao mišići lagano bolili, ali nije bilo problema stvarno

Hvala još jednom svima

Irvine, eventualno vikend koji je pred nama. Nakon toga će za mene biti neko Pohorje u Schwarzwaldu ili Švapskim Alpama

[droja]

Prelijepe fotke i jezero koje mami na buč-buč ali sumnjam da se može kupati u njemu.

Vidio sam tih planinskih jezera ali prvi put ovo ljeto jedno na kojem se može kupati. Mislio sam se hoću-neću pa sam samo malo progacao a kasnije od locco planinara saznao da se kupaju ljudi jer je čisto a malo pa se uspije zagrijat. Nazivaju to "plivanje s tritonima", kojih ima navodno dosta u jezeru. Triton je drugi naziv za čovječju ribicu.

Jezero Crljenak na Čvrsnici (BiH):

http://mw2.google.com/mw-panoramio/p...m/13531447.jpg

Meni je GPS pokazao nešto manje od 2k m nv. Malo je rajeva za bicikliste kao što su Čvrsnica i Prenj, a još neotkriveni praktički.

[Irvin]

Zemo,

kupali se mi i na Šatorskom jezeru (Šator planina). To mi je bio najbrži butterfly u životu, mislim da je temp vode izm 5 i 10 oC, verovatno sam slag'o i nemojte zamjerit ali kako je to laaaadno, a gušt nakon celodnevne fure...

...naletih i na mirotvorce bosanske, ljudi pobacali oružje i u kolo o'šli

zemo, ima šta celu sedmicu da složimo i u našu švicu da ih odvedemo, klepe, ražljevak, pite, suđukica, pa na Vranicu po borovnice i brusnice...čudaaa

A i lepa zona frEEridea, tek sad vidim da bi se sa vrha šatora mogle takve fotke upucat, čudo...ala...

[droja]

Ma hladno je to. Crljenak je kad sam ja bio bio topliji od zraka. Bar 18 oC.

Eh, Vranica...



Ne pričam ja baš previše o tome, već vidim kako me moljakaju i gnjave ajde nas vodi, a onda može bit 100 problema pa za sve ti kriv... No, za support sam uvijek spreman, svih vrsta.

Problem je inače s našim ljudima što kad odu negdje na planinu i na more kod nas, samo pričaju o tome kako ne valja ovo-ono, a kad odu vani negdje šute na sve nedaće, stoički pretrpe, pa čovjek stekne dojam da doista kod nas sve ne valja a vani sve valja.

Treba samo pogledati snimke na youtube Vitežanina Nenada Rajića koji je izmislio visokogorski biciklizam: popeo se čovjek s bicom i na Maglić.

"Stari jarac" (1962.) je obišao skoro sve u HR i BiH, ponešto u Austriji i Sloveniji. Eto, baš tako nekako zamišljam se za deset, petnaest godina.

[pero_dinamit]

DownMall Russia 2014 - čuj ove budale Ruse

[Irvin]

elem raja,

u subotu (20. Septembra), aBd, palimo 4 mušketira u Deželu pa bujrum ako se može još 'ko organizirat. 1 kola puna

Darko podsused, Pero_dinamit, Jakešević i ja

Živi bili pa se vozali

[Nik]

Pa Irvine, crni sine, 'oce l' kakva snimka s tog Pohorja.
Tu se spominju nekakve ilegalke, ovo - ono, a GoPro se nosi za...sto?
De, bolan da vidim vise tu erotiku

[Irvin]

nosimo 2 kamere...ma ima filma a nikako editirat...još se voza, pa bašta, pa prozori, tepisi...znaš kako je domaćinu

[Shoshy]

Ima zainteresiranih da popunimo drugi auto za Pohorje ?

cancel that, moram na rodjendan u subotu. Al vikend iza!

[Nik]

Jucer je odradjena izrazito naporna tura na Vaganski vrh (12h), neki su imali vatreno krstenje, a svima (osim mene ) je ovo bila najteza tura koju su do sada odvozili/odnosili



Nisam raspolozen za pisanje izvjestaja, pa si pogledajte kako je to jucer izgledalo na mojoj Picasi.
Dan je bio idealan. Spust brutalan, mislim da tako nesto nitko od nas nije ocekivao. Unatoc tome smo ga pregazili.
Kako stalno lijeva tako su potoci po stazi napravili takve grabe da to nije za vjerovati.

Fotke

[Irvin]

uf, sa ovakvom rajom se i u močvari lepo okupat . Bravooooo

...taHman srkno kafu i krećem baštu sređivat i onda mi baciš udicu...jaoooooo

ne dela picasso...nekaj

[De5tr0yer]

Nešto sam naučio jučer: jedi hranu makar na silu. Imao sam grozne sendviče i nikakav apetit, neka lagana prehladica me ulovila večer prije, onak suho grlo. Snage je bilo ali na pol spusta mi se nije više dalo koliko smo već vozili. Toliki je spust, strašno dugačak

[the55mic]

I ja sam nešto naučio....
always wear sunscreen
http://www.youtube.com/watch?v=sTJ7AzBIJoI