Za vikend sam si opet dao gusta za linux desktop i ovaj put probao Pop OS. Takodjer, za promjenu, krenuo sam od igara umjesto fokusa na appove. Kroz zadnjih par godina sam vec vise puta probao razne distre u nadi da cu se mozda i skrasiti, putem zabaviti i malo mozgati. Svaki put do sad me linux samo sutirao u jaja
Ugl sve divno krasno, ali me na prvom koraku poceo zezati i session se opet pretvorio u endless debugging... I proletio vikend. Steam radi, igre rade, proton/proton-ge, all good. Ali dobiti zvuk u igrama preko bt sluski, pa nikako. Probao Mint, ista stvar. Drljao po tome, pulseaudio, pipewire, razni protoni - i stvar napokon proradi! Super! Ajmo sad dignuti sve od nule i replicirati korake - i sad vise ne radi. I opet sam odustao, a nisam ni poceo.
Znaci cim taknem linux svaki put do sad me neke elementarne stvari zakoce i popapaju svo vrijeme. Lack of skill + high expectations, valjda, ne znam.
Koliko puta ste vi prelazili na linux prije nego ste si priznali "vrijeme je da mi bude daily driver". Nikako se ne mogu oteti tom dojmu da na winsima instaliram 10 appova i one rade, pa tjedan dana provedem fino podesavajuci Winse kroz gui - ali barem mogu normalno koristiti komp. Na linuxu do sad uvijek zapnem na prvoj prepreci, izgubim x dana a da nisam ni zagrebao povrsinu kamoli dosao na razinu "ovaj OS je napokon spreman da ga koristim".
Moze biti i da je do godina, 40te su mi blizu
