Nije mi lakše. Jako sam isfrustriran, jer mi je stalo.
Ne radi se o očekivanju pobjede, nego o ozbiljnosti, zalaganju i jajima. Danas je bilo toliko besmislenih failova da ih je nemoguće uopće nabrojati. Dakle ne malih poraza koji su se dogodili zato što je protivnik brži, jači, bolji, nego naprosto zato što se griješilo iznad svake prihvatljive razine. I to svi redom. Možda zbog treme, nedostatka samopouzdanja ili iskustva pojedinaca. Možda zbog nestručnog izbornikovog vođenja, što je moj odabir. Vjerojatno je puno razloga za to, ali nije ni bitno koji su sve. Čak i Bogdanović, koji odigra super utakmicu, skoro nas dovede do preokreta, i onda na ona 2 razlike 30ak sekundi prije kraja i 20ak sekundi prije isteka napada ide pucat tricu kroz 3 para ruku. I naravno promaši, jer su šanse za pogodit tak jedno 0.05%. To je bilo zadnje što je u tom trenutku trebalo raditi. I takvih je situacija bilo jako puno. Možda je iz mene progovorila frustracija, ali zbilja su radili nezapamćene gluposti.