@Velikus,
ne uzmi za zlo sto pisem u tvojoj temi, dapace, zelim ti da pronadjes svoj stol, ali jednostavno (civilizacijski) moram komentirati gnusanje od ideje da se prostorija prehrane/jela cini IT oltarom, ionako prevelike plave svjetlosti, koja Vise ni jednu prostoriju ne ostavlja bez svog pristustva.
Prije neki desetak godna, razne firme, korporativni segment, pa cak i neke skole za jezike, bile su fascinirane idejom brzom savladavanja teksta (transAV metode ucenja). Ubrzo je postao trend tecajeva i skola za brzo citanje, za sazimanje i obradu tehnike s kojom ce humanoid obraditi sto je moguce vise teksta u sto je moguce krace vremena. Jasno, u vremenu epidemijske povodljivost za svim trendovima koji dolaze preko bare ili HMRH otoka, sve je bilo medijski popraceno, te je svedeno na razinu komparativne prednosti, naspram "obicnog" citanja.
Nedugo nakon toga, dosli su i na ideju da se knjige pocinju tako citati, jer u igri brzine, jedino je bilo vazno, da se moze navesti sto vec broj procitanih knjiga. Kognicija, dozivljaj, iskustvo, sve je to bilo nevazno.
Na jednom takvome skupu, ogranizatori su pozvali nekolio domacih i stranih poznatijih pisaca (morao bih provjeriti imena) a medju njima je bio pisac Ivan Kusan.
Ogranizatori, pa i vidjeniji medju gostima, na trenutak su izgubili pojam razuma, cjelovitog promatranja, pa su vjerovali da ce pisci biti fascinirani, sto na predavanju sjede ljudi koji su ultrabrzo procitali barem pola njihovih knjiga.
A Kusan - sto su odmah usaglasili ostali pisci gosti, rekao je bez rezerve - Jadan je pisac, jos jadnija knjiga, koju ce ljudi tako citati. Jadam sam ja kao covjek, jadan sam kao pisac, ako ce moju knjigu citati roboti, koji nista ne mogu dozivjeti.
Tako i ja, ne mogu zatomiti uzas, te konstatirati, da je jadna kuhinja, jos jadniji obrok koji ce se jesti za takvim stolom. Nije dosta sto motoricki uzas razbacane koncentracije ekrana, na svakome koraku uzima paznju, remeti misaone procese, kad bi covjek trebao se odvojiti, promatrati oko sebe. Sad cak i aproprijacijske potrebe, kao preduvjet normalne probave, jos na mjestu na kojem bi barem trebao pokusati biti izdvojem, radi sebe, obitelji, pretvarati u dodatni oltar "informacija" i zabave.
Ne zamjerite, meni je to porazavajuce za covjeka.
...