Citiraj:
Autor coconut
|
Emocionalno presedanski clanak, za brzo preskakanje naslova, za publiku koja cita s 5" ekrana, te nece imati strpljenja ni do polovice teksta.
Lokalitet zakljucka ne nudi ikakvu statistiku naspram drugih prometala, te je proizvoljna, za ton zakljucka, koji autor teksta ili citatelj zeli zauzeti. Korelacija s drugim zemljama - nepostojeca. Na broj stanovnika, na broj vozila, ne postoji prometalo, koje nece stati u naslov clanka: Smrt izazvana xxxx vozilom.
Ako bi usli u MUP statistiku nesreca koju su izazvali biciklisti do danasnjeg datuma, mogli bi dinamikom naslova doci do dozivotne robije.
Romobili kod nesigurnih, ili gore, nekulturnih vozaca, svakako imaju potencijal uciniti stetu, ali takvi se nalaze, apsolutno u svim kategorijama sudionika u prometu.
Neki dan u Frankopanskoj, vozac Bentleya, kao zadnja seljacina dere se na ljude, jer mu ide na zivce sto mora cekati da ljudi prodju, te je izvan sebe, sto mora trpiti teror dosadnih pjesaka, te svako malo pokusava se pomaknuti, ne misleci, hoce li koga dotaknuti. Kad je istrpio muku, ostadose biciklist i romobilist koji su cekali da se pjesaci prvo pomaknu, te im je dusu otvorio najbiranijim epitetima, adekvatnom kamionu za ispiranje septicke jame, a ne plemenite marke vozila u kojem sjedi. Prije vise dekada, bilo bi prirodno, da iz takvog vozila reflektira osoba adekvatnih manira, ugladjenosti srazmjerna statusa kojim prometuje. No, sve se mijenja.
Prije dvije godine, u nevjerici sam gledao sirovinu u automobilu, koji se zgrozavao, doslovno zgrozavao, sto majka prevozi sina u invalidskim kolicima, dok je on doslovno se izivljavao na trubi. U njegovom sklopu nije bilo svijesti ili empatije, on je to dozivio kao dosadnu prepreku, koju mu samo ometa prolazak. Gledam dostavljace hrane na biciklima, kutija odozada, ionako narusena ravnoteza, ulecu u zavoje nogostupa bez ikakvog promisljanja da im nece ostati niti milisekunda za bilo kakvu korekciju, ako se itko pojavi ispred njih, na uglu susjedne ulice, bilo pjesak, drugi biciklist, ili neko peti.
Gledam omagijane citace musavih ekrana, koji su u stanju hodati po dvadesetak metara, bez jednog pogleda kako se krecu, jer periferni vid im je blokiran, a jednako je vazan za "osluskivanje" oko sebe. Danas je normalno vidjeti pjesake koji se zabijaju jedni u druge, kad sretnu s pasionirane citace pametnih telefona.
Svjedocimo brzi pomak demokratizacije u vecoj dostupnosti, u jos vecem broju konzumenata, koji danas mogu imati stvari nezamislive donedavno. Tako da na nogostupu sudjeluje vise prometala nego ikad ranije.
To svakako trazi vecu edukaciju, pa bi na tome trebalo vise raditi, kroz kulturu voznje, akcenat sigurnosti i najvaznije - odgovornosti. Recimo, uz kupovinu romobila, posebno u vecim prodajnim centrima, uveo bih koji sat edukacije i osnovnog infomiranja o sigurnosti prometovanja. Uz prirucnik, ukljucio neki DVD na kojem je sudjelovala prometna struka. To je daleko seriozniji pristup, od plasecih naslova. Jer broj romobila ce samo rasti, jos veca dostupnost (citaj povoljnost) pratit ce njihovu popularnost.
Ali na trenutni broj vozila, rekao bih da je veliki broj romobilista, prilicno korektan, po onome sto srecem dnevno u gradu, bilo da sam u autu ili na romobilu. Nitko ozbiljan, nece prvi sebe dovoditi u opasnost, pa je time odmah i odgovorniji za druge sudionike. A oni koji cine gluposti, pronalaze se u bas svim kategorijama, nesrazmjera snage i kulture, u ponavljam, nikad vecoj dostupnosti.
Padam s nogu, pa ovdje stajem.
...