Imao sam ajmoreći tri Yamaha CD-R writera krajem 90-tih: CDR400, Yamaha CRW4260 i jednu Yamahu koja je došla između ove dvije. Druga i treća su bile reklamacija prve. Kupovalo ih se jer su mogle pržiti baš sve tipove CDa, ali su se pregrijavale. Mogao si pržit jaja na njima s donje strane. Bez dva ventilatora ispod to nije htjelo pržiti pola medija na 4x pogotovo Traxdatu Gold. Audio extract nije dobro radio. Bilo je potrebno raditi resync i ono što je ta Yamaha spustila u WAVE nije bilo identično onome što je bilo zapisano na CDu.
Plextori su tada bili tehnički inferiorni. Imali su caddy umjesto ladice, a firmware se nije mogao flashati. Firmware je bio u EPROMu kojeg se moglo izvaditi, pazi, kroz rupu na donjem limu i preprogramirati u EPROM programatoru. Nikad mi nije bilo jasno zašto su Plextore dizali u nebesa.
Moj izbor 4x writera je bio Teac konkretno modeli Teac CD-R50S i CD-R55S koji su mogli čitati MODE1, MODE2 i audio točno bez potrebe za syncanjem i to na punoj brzini. Niti jedan drugi writer ni CD-ROM nisu mogli čitati audio na istim brzinama kao i datu, a Teac je to mogao bez greške i bez potrebe za resyncom. Kompatibilnost s medijima je bila najbolja, a firmware se mogao updateati u odnosu na Plextora. CD-ROM mi je bio također Teac 32x SCSI koji je točno ripao audio 32x, nešto što je Plextoru tada bilo nedostižno.