Stvar percepcije.
Kao i sve u životu - kad si na vrhu moći i pun para, karaš najbolje 3.14čke, voziš najbolja kola, ne dira te tko je gladan i tko propada. Kasnije kad te netko naslijedi i kita ti se više ne diže - baviš se poštenjem, pun brige i obzira prema svemu onome što nisi ni znao da postoji.
Tako i ista sad ta UEFA glumi poštenjačine i odjednom brine za raju i one za koje se nogomet igra. Iste koje koje godinama zanemaruje.
Konkluzija: libo me racku i za super ligu i za UEFAu
