Nije baš - imaš hrpu sadržaja i priče. Glavna priča je jasna i nije baš sad pola stranice. Naravno, nije ni roman od 400 stranica.
Ali fora (ili nekome mrsko - ja sam na pola) je da ima još hrpa popratne priče koja je polu skrivena u raznim dijelovima ili stvarima na koje naiđeš. Zato ima hrpetina YouTube videa gdje ulaze u detalje - analize skoro u rangu Biblije
Ovo je dobar primjer - slično je i za Elden ring.
No, što se tiče combata - da, 95% igre je borba i to je glavni gameplay. Imaš jako puno oružja, oklopa, dodataka, magije, ... tako da nije dosadno ako te to zanima.
Klasične priče s cutscenima su kod glavnih bosseva, a ostalo vidiš kroz lokacije, likove, malo dijaloga, stvari i opise tih stvari. Npr. na nekom štitu piše da ga je nosio neki boss u borbi s nekim drugim poznatim likom ili ti neki lik kaže da probaš pogledati u nekom smjeru i opiše ti lokaciju gdje otkriješ nešto novo.
Nikako nije priča poput npr. Fallouta gdje ti lik objasni problem kroz kratku priču o sebi, dobiješ waypoint marker i jasno ti je da će neka odluka odvesti priču u određenom smjeru.
Ovdje je dosta toga namjerno zamršeno, a dio je skriven i vjerojatno nećeš naći ako nisi 100% completionist i ne odigraš igru više puta. Jer imaš stvari koje su vezane uz odluke - koje mislim da samo najveći "analitičari" uopće skuže da su bile odluke.
Ne kažem da je revolucionarno, najbolje i da će se svakome svidjeti.
Ja sam mislio da mi se neće svidjeti, ali zapravo me to šrtarenje na priči natjeralo da se potrudim da idem dalje i saznam ostatak.
I koliko god mi je zamisao teške borbe i gubljenja napretka mrska, lako se levelaš okolo dok ne postaneš skoro OP pa ne moraš biti hardcore souls fan.
Ili pogledaš jedan od hrpu tutoriala, savjeta oko najboljeg builda, cheeseva, ...
Ukratko, ako očekuješ hrpu cutscena poput Witchera, Skyrima ili tako nečeg - ovo nije to.
Ja sam prvo probao Bloodborne da vidim u čemu je fora i odustao nakon 3 sata kad sam napokon pobijedio nekog bossa. Zaključio sam da mi zadovoljstvo nije vrijedilo toliko muke/vremena. Ali, nakon nekog vremena sam odigrao Mortal Shell (bila je besplatna
) i pohvatao neke osnove oko souls like igara. Pa sam ponovno probao Bloodborne i svidjela mi se pa me odvela na Elden Ring i Demon's Souls. No, nakon što sam ih prešao, nisam toliko zagrizao da idem prelaziti s novim likom, buildom ili odlukama - i inače nemam tu naviku. Ali mi nije žao i bile su mi zabavne igre.
Komentar koji si stavio je djelomično u pravu, ali mislim da ide u krajnost. Kao što sam možda i ja otišao u drugom smjeru.