Zato i postoje pravila i standardi, što zbog tehničkih razloga, što zbog toga tko je i šta radio.
Slijedeći igrokaz to najbolje opisuje.
U jednoj firmi koja se inaće bavila elektrikom i elektronikom (dakle znanje je tu) je morala / trebala svaki put kad bi vanjska / interna telefonija crkla ili trebala neku promjenu zvati "poštare" da poprave / naprave. U 99% slučajeva bi nešto crklo zbog prethodnog "kvalitetnog" rada. Što je uključivalo slučajni ili namjerni nered, loš rad (čitaj loši spojevi, . . .). Kako se to dešavalo "onda" i postojala je mogućnost da se ti isti "poštari" mobiliziraju to je jednom iskorišteno. Natjerali su ih (pod nadzorom) da sve slože "po redu i koncu", označe (ako već nije bilo), . . .
Rezultat? Posli toga nikad više nisu zvali te kvazi "poštare" jer potreba za njihovom intervencijom (vidi slućajno) opala za 99%. Ako bi se i pojavio "problem" rješili bi ga dok si rekao keks.
Na kraju isprika "poštarima" koji dobro i savjesno rade svoj posao, ovo se zapravo i ne odnosi na njih.