Citiraj:
Autor ^SuperUnknown^
Jedino gdje vidim da bi mozda mogla postojati potraznja za starim CRT-ovima jest potreba za rekvizitom na nekakvom filmskom/commercial setu, no tu se uglavnom trazi nekakva egzotika ili zesci retro stil  |
Sigurno sam ga barem na dva mjesta spomenuo, ali da ne trazim, Sony KVFX29TD prvi Euro 100Hz TV, kraj 87/88/89, napravili su ga, ali je cekao koju godinu da udje u trgovinsku mrezu, jer S ulazi (S-VHS) nisu dobili zadnju notu standarda kod TV-a, a Sony ih je vec imao pripremljene na svim novim modelima, godinu ranije.
Znacajniji problem (cijene) 80-tih, u svim nedostiznim razinama koje su dostigle, bila je nestandardizirana memorija. Pro/consumer trziste je jos bilo u hrpi vlastitih (skupih) memorijskih solucija, pa je taj TV kostao soma i pol maraka vise zbog skupe memorije koju je koristio za pretvorbu, 8 megi.
Bas 29FX i njegovi US derivati s ovim seksi ruckama, najvise su koristeni u TV kucama preko bare, kao ispomocni video monitori, po raznima promocijama, katalozima, te rucke i "satelit" zvucnici, ucinili su ga pojavom po filmovima i serijama sigurno dekadu i pol. A vrlo brzo su i ostali proizvodjaci poceli furati satelit zvucnike, od kojih je Sanyo (88!) cak i bezicno slozio za svoj CBP top model TV-a.
_________________
Citiraj:
Autor Lewis
|
Model Philipsa je zadnjem valu CRT-a, kad je Samsung zadnji krug zatvorio sa svojim preostalim skladistem i donirao ostalim imenima koji su takodjer finalizirali ponudu.
No, opet kad ga pogledam, linije su promisljene, prelazi, esencija, lijepo ga je za vidjeti. Sto me navodi na pitanje, zasto nitko od danasnjih LCD, nema malo zaigranosti i maste i da ih barem ruhom malo ucini dojmljivijim. Jer zadnji val estetskog forsiranja LCD-a, da rubovi kucista prakticno postanu nevidljivi, krajnost je koja uzima upecatljivost dizajna. Zapravo, uvredljivo je uopce pricati o dizajnu.
Kucista su tako tanka, da ce uskoro morati svjetlom projecirati marku modela i imena proizvodjaca, jer nece imati gdje staviti logo
Prva i druga generacija LCD/Pls TVsu imali klasicno poimanje kucista, dobro iz tehnickih razloga, ali kad pogledam te modele, kucista su osmisljena, lijepo izgledaju, imaju potpis autora, ovo danas, kao slike na nozicama, bezlicno, dosadno.
Dobro, to je stvar ukusa, ali volim monitorsko poimanje TV-a, malo dizajna, mesa, maste:
Za nas koji nemremo bez minimalno 3 monitora na stolu, 1978. vodi nas (ponavljam se) u vremena imaginacije :
...