Najveći problem je prekida cirkulacije u prostoru međice uzrokovan pritiskom samog sjedala kad sjedne kosti propadnu u debeli padding.
Međutim, za povremene kratke vožnje ta debela mekana sjedala još i prolaze jer unutar tog kratkog vremena provedenog u vožnji problemi na mekom tkivu se ne mogu manifestirati pa je benefit osjećaja udobnosti u točkama sjednih kostiju još i razuman.
Sjedala su vrlo individualna stvar i to što je nekome jedan sic idealan, ne znači da će i drugome pasati, tj. vrlo vjerojatno neće.
Dobro kvalitetno sjedalo ima padding od 5-7mm, ta smjesa je prilično tvrda pod palčevima, a potpora paddingu je od elastomera koji su dovoljno fleksibilni da imaju svojstvo amortizera. One karbonske finte su gluposti koje samo pozeri furaju.
Rupe po sredini sjedala su postale standard i "must have" fjučr.
Railovi nebitno od cega su, bitno da su čvrsti.
Dupe treba usjediti, a to se neće desiti samo od sebe, nego treba voziti.
Isto tako pravilno podešen sic, visina i nagib igraju jako veliku ulogu.
Širina sjednih kostiju, izmjerite se, platite ili diy metoda, pun ih je YT.
Pretilost, nije isto ako točke u području sjednih kostiju trpe 20-30kg extra tezine.
Način voznje, kad voziš, onda voziš, ne sjediš. Težina tijela je na nogama, sic je samo oslonac. Ima tu miljon faktora, al prvo i osnovno, kvalitetne bibe. Pa dobro sjedalo.
To je ono što direktno utječe na komfor i užitak u vožnji.
Sicevi o kojima ovdje trenutno raspravljamo su klasična tradicionalna sjedala, gdje je sva težina tijela raspoređena u 2 male točke sjednih kostiju ukupne površine 1-2cm.
Postoje sicevi za ultradistance i distance koji funkcioniraju na dijametralno suprotnim principima tipa
Infinity saddle
Kod njega su obadvije sjedne kosti i međica u rupi dok je ukupna težina raspoređena na kompletan obruč površine 30-40 cm.
Jedina mana ovog sica je cijena 😆