Ja sam za gigabajte i terabajte prostora za JPEGove. Ali samo kako bih npr. mogao otpucati 5 slika u komadu, svaku sa +/- 0.3 EV kompenzacije, ili sa drugim postavkama white balancea, ili... nesto slicno. Zasto da brinem da li sam dobro osvijetlio objekt, da li mi je izrezao dio, da li je nesto under-over eksponirano... uglavnom, daje mi kreativne slobode i mogucnost da umjesto 1 (ali vrijedne, ali isto tako velike mogucnosti da nesto s***em i ne dobijem nista), napravim 10 slika sa raznim postavkama, od kojih ce bar 2-3 bit dobre, a ostalo ide u risajkl bin.
The point is... od tih gigabajta prostora, neka 10% slika bude dobro, njih cu i zadrzati. Ostale se brisu ili spremaju negdje kao junk ili primjer ucenja slikanja za buduca pokoljenja. Tih 10% kvalitetnih slika je i dalje daleko vise od par filmova 36-ica koje sam prije nosio. A gdje su jos razne osjetljivosti filmova... ajme muke. Koliko puta sam se vracao sa praznim rolama 400-ca, dok mi je 100-ki pofalilo, i zbog toga sam ili slikao neadekvatnim filmom, ili nisam uopce slikao.
Drugi point is... to pokazivanje hrpe bezvrijednih snapshotova s jedne strane, ili manjeg broja probranih shotova s kartice (onih 10%, gore navedenih), moze savrseno posluziti kao dividing line izmedju Einsteinovih 98% i 2%, ilitiga po laicki, n00bova i l33tista.