Prije svega, zahvaljujem na komplimentima članku.
Što se srži i širine problema tiče, svjestan sam da on seže i u druga područja (digitalna fotografija je samo jedan mali segmentić), ali nisam htio o tome naširoko pisati da od kolumne ne napravim knjigu, a i zato što je pametnome i malo dovoljno.
Ali da, baš sam nedavno s Berenom (ako se dobro sjećam, u nekoj pizzeriji) raspravljao o ovom problemu i na području glazbe - baš zbog toga što danas nije problem downloadati vrlo brzo i praktički besplatno cijele albume ili čak serije albuma nekog izvođača, pojedinačne pjesme i izvedbe smo počeli slabije cijeniti nego kad smo otišli u dućan, ceremonijalno kupili točno ciljani album, i fanatično ga slušali, analizirajući u njemu svaki najsitniji detalj.
Off-topic anihilacija, kad smo već zabrijali big time: materija se ne može uništiti u pravom smislu, nego se eventualno može pretvoriti u energiju (točno to se i događa u slučaju kontakta materije i antimaterije, kada se njihova masa u potpunosti pretvara u energiju po famoznoj E=mc^2. A opet, ukupan zbroj mase i energije u izoliranom sistemu je konstantan (kao i nekih drugih parametara, ali nećemo sad ovdje o tome).
Šalio se Calidor ili ne, čisto da ne stvaramo glavobolje učenicima drugih razreda srednje; da Zemlja ima i manju masu (a ne promijeni brzinu), ostala bi u istoj orbiti, jer bi ravnoteža centripetalne (u ovom slučaju gravitacijske) i centrifugalne sile ostala nepromijenjena, tj. svaka od njih bi se linearno smanjila za isti omjer koliko iznosi i ukupna redukcija mase. Radius orbite ovisi o tangencijalnoj brzini, ne i o masi orbitirajućeg tijela (barem tako dugo dok je orbitirajuće tijelo zanemarive mase u odnosu na zvijezdu - što je kod Sunca i planeta svakako slučaj; u suprotnom, mijenja se baricentar i stvar izgleda malo drukčije). Istina je, međutim, da bi ta promjena afektirala mjesec.
Ajme, dži, koji post. Vratimo se pothitno na temu!