Obično ne komentiram objave jer svi vi odradite odličan posao s osvrtima na časopise, ali ovdje baš ne mogu izdržati jer se radi o jako specifičnim igrama koje su developeri hrabro izbacili na tržište. To su bila vremena kada se ponekad isplatilo eksperimentirati i igra koja se nije prodala u očekivanom broju primjeraka nije nužno značila zatvaranje čitavog studija jer nisu bili ulagani suludi novci u razvoj.
Jedan od primjera su Oni i Giants: Citizen Kabuto.
Oni je napravio Bungie - svi ste upoznati s njihovim kasnijim HALO serijalom. Vrlo posebna igra u anime stilu s odličnim gameplayom u obliku ulične borbe i mogućnosti korištenja raznih oružja iako je sama tučnjava bila u prvom planu. Bilo ju je teško voljeti jer je bila jako komplicirana, neprijatelji su dolazili u gotovo beskonačnim valovima, posebno mi je ostalo u (negativnom) sjećanju kada bi me svako malo skinuo neki snajperist taman kad sam rješavao hordu neprijatelja u bliskoj borbi. Teško je bilo doći do zdravlja, a još teže završiti neki level. Komboi su bili jako dobro izvedeni i sve se to moglo igrati u kombinaciji miša i tipkovnice. Barem ja nisam imao problema s time. Ako se dobro sjećam zahtjevali su kombinacije pritisaka tipki miša za udarce nogom ili šakom te kombinacije skoka ili smijera na tipkovnici kao da igrate Tekken, ali još s mišem
. Bilo ih je jako puno. Moglo se tu nešto napraviti i sa malo složenijim nastavkom, ali Bungie je dobio posao na HALO serijalu i to im je bila prilika života koju nisu smjeli propustiti. Leveli su bili dosta monotoni i prazni iako ogromni, s različitim katovima i često velikim pogledom u daljinu, grafika za to doba odlična, ali očito se moralo na neki način kompenzirati izvršavanje igre na toliko velikom prostoru s toliko neprijatelja odjednom. Jako teška igra, save pointovi umjesto quick savea i jako malo health packova. Zakođer zanimljivo za tu igru je promjena kostima Konoko kroz brojne levele, jedan od njih je vukao na Matrix i to je izgledalo fenomenalno jer su određeni leveli i tučnjava kroz njih podsjećali na određene scene iz Matrix 1 filma. Konoko je bila baš badass lik i jako mi se svidio u to vrijeme no pojma nemam kako sam imao živaca završiti tu igru. Jedna od svakako najtežih koje sam ikada igrao. Dao bih joj 7/10 da sam i dalje u srednjoj školi i imam beskonačno vremena za igranje
Ginats: Citizen Kabuto je bila kontroverzna igra zbog izgleda glavne junakinje s promo materijala, ali s kojom se ipak ne igra cijela igra, već se dobar dio igre (oko 70%) odigrava s drugim alienom ili alienima u grupi. Naravno da su se slike s ženskim likovima iz igara koristile masovno u promo materijalima radi privlačenja pažnje i ova nije bila iznimka. Delphi je bila potpuno obučena u igri, barem u europskoj verziji, ali to se moglo riješiti jednostavnim brisanjem jednog jedinog filea iz instalacijskog foldera i lik bi izgledao isto kao i u promo materijalima.
Meni osobno otprilike 6.5/10 igra. Kako je Oni imao ogromne zatvorene prostore, tako je Giants imao ogromne otvorene prostore, napucavanje kad bi se igralo s alienom ili korištenje magije kada bi se igralo s Delphi, čak i vožnje neke vrste jet ski-a. Također, ubacili su puno bedastog alien humora u igru, pa čak i romantiku
Uglavnom, obje igre definitivno nisu za odigrati u današnje doba, no vrlo originalne i hrabro izdane u to doba. Ako netko želi isprobati igru tog tipa odnosno s takvim elementima, ja bih definitivno preporučio jednu 9/10 igru imena Heavy Metal F.A.K.K. E to je remek djelo.
Što se tiče najave Fear effect igre s vrha naslovnice - ako je itko u mogućnosti odigrati obje igre, to je nešto što bih jako toplo preporučio i želja mi je odgirati ih opet jednog dana. Kad vidite da su obje igre izdane u razmaku od godinu i pol jasno je koliko je pažnje uloženo u kvalitetu, a ne konstantne kalkulacije koliko će se zaraditi na tržištu i kolike će si nagrade menadžeri isplatiti.