Jedina razlika je u tome, da se za propast šrot AMD-a u ono vrijeme aktivno navijalo (kakva konkurencija i monopol, nek propadnu, ko ih šiša, sami su si krivi, itd.), odnosno nije bilo pokušaja ikakve pomoći državnih poticaja i subvencija, mada su baš kao i Intel (bili) američka firma s vlastitim proizvodnim pogonima. Danas kad Intel ima istu, ako ne i goru situaciju, jer imaju (pre)više toga za izgubiti, država je već naveliko krenula u spašavanje. Ista ta država im je kroz poticaje i subvencije dala milijarde kako bi Intel na domaćem tlu uz domaću radnu snagu nastavil biti domaća firma od strateške važnosti (mada uvelike ovise o TSMC-u), samo da bi se dijelili otkazi u desecima tisuća i zatvarali pogoni u izgradnji i otkazali višegodišnji projekti. Spomenul sam u nekoliko navrata tokom godina da bude Intel postepeno došel u situaciju kakvu imaju i naša brodogradilišta koja su pak sama po sebi uz pomoć države postala financijska crna rupa.