Htio sam da dijeli oduševljenje sa mnom, a ne da me gleda poprijeko svaki put kad treba bebu staviti u sjedalicu. I kolica u sićušni bunker. Long story short; utječe na obitelj. Našli smo kompromis dok klinke ne poudamo. Ili dok ja ne donesem pasivno agresivnu odluku
EDIT: nije jedini auto u familiji, a žena nije bila oduševljena ni s prvom jedinicom (osim izgleda). Happy wife, happy life