Nažalost ili nasreću, ovisno s koje strane se gleda na cjelokupnu situaciju i mene je zapala nadogradnja na Windows 11 čuda tehnike i mada sam cijelo ovo vrijeme imal testnu Windows 11 virtualnu mašinu, nije mi se baš žurilo na prelazak. Tim više, jer svakodnevno imam prilike svjedočiti peripetijama krajnjih korisnika, kaj u firmi, kaj kod klijenata. Kaj je tu je, Windows 11 kao takav je u opticaju već skoro tri godine, pa je samim time i šteta koju je Microsoft u stanju prouzročiti kroz Windows Update, koliko-toliko svedena na prihvatljivu razinu. Tehnički i službeno gledano moje računalo ne zadovoljava sve preduvjete (Secure Boot
+ TPM 2.0 i Microsoft account) potrebne za uspješnu nadogradnju s prijašnje Windows 10 Pro 22H2 instalacije na novu Windows 11 Pro 23H2 verziju.
Tako da je u tom slučaju fino poslužil
Rufus pomoću kojeg sam kreiral Windows 11 23H2 bootabilni USB, najprije za provjeru da li će cijela stvar proći kak spada, a onda kasnije i za konkretnu nadogradnju s u ono vrijeme još uvijek aktualne Windows 10 22H2 instalacije. Za potrebe provjere, disk koji sadrži Windows 10 22H2 instalaciju je pomoću
Disk2vhd spremljen u VHDX koji sam naknadno
konvertiral u VMDK i cijelu skalameriju zajedno s propuštenim Rufus USB-om, ubacil u frišku virtualnu mašinu, tako da imam testni poligon za svaki slučaj prije konkretnog polijetanja.
Šok i vjeverica, ali sve je prošlo OK, postojeća Windows 10 22H2 instalacija se u virtualiziranom obliku uspješno nadogradila na Windows 11 23H2 uz sve postavke i aplikacije potpuno zadržane. Nakon toga sam još jednom kreiral
friški backup, čisto za svaki slučaj, jer samo zato, jer prošlo u VM izdanju, ne znači da se sve skupa neće fino razletiti kad krene konkretna nadogradnja. Nakon nekoliko restart procedura, prošlo je relativno OK, jer iako su sve sistemske postavke i instalirane aplikacije preživjele, ipak nisu baš stvari bile kak spada, a da ironija bude veća - VMware Workstation koji je između ostalog poslužil za generalnu probu - nažalost nije preživjel nadogradnju (niti kasnije pokušaje reinstalacije) na Windows 11.
Nije neka prevelika šteta, posebice kad se u obzir uzme kakva sranja Broadcom radi s VMwareom nakon kupnje (
1 -
2), a sve virtualne mašine su ionako backupirne na nekoliko lokacija, tako da je najveći dio posla otišel na instalaciju i konfiguraciju VirtualBoxa i popratno importiranje/rekreiranje svih mašina uz pomoć njihovih VMDK kompozicija. Pripadajući čipset i GPU driveri, svježi BIOS, nekoliko restartanja kasnije i to je bilo to - Windows 11 Pro 23H2 uspješno instaliran, a
ExplorerPatcher sam iskoristil za uključivanje korisnih sitnica, bilo da je u pitanju GUI ili općenita funkcionalnost.
