Citiraj:
Autor Eladio
Ne zaboravi kupit onaj koji ti se sviđa  |
To je dobro pitanje danas, koliko ljudi iskreno kupuje sat koji im se svidja, a koliko je statusni utjecaj odluke? Ne pricam o pametnim, tehnoloskim, vec klasicnim satovima iz naslova teme.
Citiraj:
Autor Eladio
Osobno, jedini uvjet kad gledam sat je da ga želim. Većinu ovih satova danas dozivljavam kao dosadne ili zastarjele
|
Divim se manufakturi, toleranciji, preciznosti, vjestini i zanatskom dijelu izvrnosti. Ali, kapitalno ALI, vecina satova velikih imena danas su ziva dosada po pitanju dizajna. Dekadama nisu dobili svjezih ideja. Da mi poklone bilo koji Rolex, isti tjedan bi ga prodao, kao i gotovo sve Omege i pola Francuza, jednostavno su dosadni, njihov status mi nista ne znaci, kad me nicim ne privlace.
Kad sam krajem 90-tih kupio
Corum AC presao sam prvi put cijenu koju nikad ne bi za sat dao. Ali on me je odusevio uzivo, osim omiljene Myote s osam kazaljki, vecina satova koji su mi se svidjali, nikad nisu billi jako skupi. Svake godine kad se vidim s prijateljem urarom, dok sjedimo, uzmem glavni katalog, prelistam sve dostupno, te ne znam kad je nedavno nesto odusevilo. Svi kopiraju jedni druge, a oni tradicionalni, ni molekulu hrabrosti nemaju za barem jedan odvazniji dizajn.
Baz za Corum mi je rekao, da ga je jako tesko kopirati, da ga odaje puno detalja, te da su puno puta kod urara, na aukcijama ili forumima, pokusavali predstaviti kopiju, glumeci kupce, koji nisu sigurni dal su original ili kopije. Kako bi zapravo dobili iz prve ruke reakcije znalaca, u prepoznavanju detalje, kako bi mogli pokusati biti bolji u imitaciji.
...