Citiraj:
Autor medo
I ja sam nerijetko bio u takvoj situaciji da se nekome nisam javio ili nešto full jednostavno i banalno nisam odradio. I danas ne mogu to objasniti ali kada si u situaciji da izgaraš od posla i svakodnevnice onda ti je svaki dodatni napor tlaka koliko god bio mali. Onda odgađaš, odgađaš, pa se prisjetiš "shit, to bi trebalo napraviti ali ne mogu sada" pa opet odgađaš....
Znam da to nije opravdanje ali stvari u Lijepoj našoj tako funkcioniraju da lako čovjeka dovedu do točke zasićenja. Puno previše posla, a puno premalo resursa za obavljanje posla.
|
Znam kolega, ali ti nisi "muzej". Da ne znam kako mali bio, treba imati barem 5-6 zaposlenih, uključujući one koji brinu u nabavi i donacijama, prijevozu i transportu.
Da je ovo bilo na privatnoj bazi između dvije fizičke osobe ne bih ni "A" rekao, ali ovo je posao. Mogli su mi odgovoriti da nisu zainteresirani, da nemaju kapaciteta (ili vremena), ili su jednostavno mogli dogovoriti prijevoz i to obaviti ali nisu. U svakom slučaju bilo pa prošlo, sad više nije ni bitno. Kompove iz donacije više nemam, Win95 sam si dijelom ostavio, dijelom prodao, a Telefunken video je otišao prijatelju - i svi zadovoljni
