Citiraj:
Autor medo
Pržilica pročita ATIP na mediju i pogleda u svojoj hardkodiranoj tablici u firmwareu koje su write strategije za prženje tog medija pa ponudi brzine koje podržava.
Stare pržilice iz 90-tih su bile glupe po tom pitanju. Mogla se setirati bilo koja brzina. One bi napravile prekalibraciju prije prženja i to je to. I tako su neke pržilice s nekim medijima često fulale pogotovo po vanjskom rubu medija (Yamaha, I'm looking @ U) pa se medij sve teže i teže čitao kako bi bio bliže rubu, a zadnjih par desetaka MB bi bilo upitno da li će se pročitati.
|
Ha, ovo nisam znao ali jako podsjeća na gramofonske ploče ... samo naopako. Naime, vi koji ste malo stariji možda se sjećate pojave pod nazivom "Inner Groove Distortion", gdje gramofonska igla (kako ide sve bliže i bliže centru) sve teže i teže reproducira ton, pa je zvuk sve oštriji i oštriji, dobiva onakav "hrapavo-kreštavi" ton, kao da slušate lošu radio stanicu.
Nisam siguran za CD, ali ovo sa gramofonom je vezano za geometriju. Naime, radijus ploče sa vanjske strane nije jednak onome sa unutrašnje strane, iako je sama ploča snimana/rezana na istoj brzini. Stoga, igla (odnosno zvučnica) mora čitati i reproducirati nekoliko puta više informacija u istom vremenskom roku na unutrašnjem dijelu ploče, nego što to radi na vanjskom.
Baš me zanima da li se isto pravilo/logika može primjeniti i na CDove?