Pržilica pročita ATIP na mediju i pogleda u svojoj hardkodiranoj tablici u firmwareu koje su write strategije za prženje tog medija pa ponudi brzine koje podržava.
Stare pržilice iz 90-tih su bile glupe po tom pitanju. Mogla se setirati bilo koja brzina. One bi napravile prekalibraciju prije prženja i to je to. I tako su neke pržilice s nekim medijima često fulale pogotovo po vanjskom rubu medija (Yamaha, I'm looking @ U) pa se medij sve teže i teže čitao kako bi bio bliže rubu, a zadnjih par desetaka MB bi bilo upitno da li će se pročitati.