Citiraj:
Autor Miki9
Za Doom se slažem da je pokrenuo lavinu, i da je i nakon 30 godina i dalje remek djelo od igre, zbog koncepata koje je prvi imao i koji i dan danas u njemu praktično egzistiraju na nivou kvalitete da se može igrati sa zadovoljstvom (za razliku od wolf3d npr.!)
|
Bas htjedoh nesto ovako reci. Iako srodni, Wolfenstein 3D i Doom su nebo i zemlja.
Wolfenstein je bio fun i odigralo se i to nekako, ali kada smo vidjeli Doom na infu prvi put opale su nam vilice do poda. U odnosu na suhoparni level dizajn i naciste, demoni šarenilo i level design koje je Doom isfurao je bio next lvl (ako ne i dva). Zvuk necu ni spominjati jer je razlika u rangu 32 i 64bitnog softvera. Carmack je slozio temelje i odlicnu programsku podlogu, a Romero je onda od toga napravio "rock show". Prvo se rokalo demo i prvu epizodu do besvjesti, a kad su se "rješili" onda Doom 1 pa kasnije Doom 2, pa krenulo rokanje u multiju to je bilo nešto do tada neviđeno.
Osobno i dan danas mi nije nadmašen adrenalinski rush koji pruza Doom, Blood i Duke u MP. Quake comes close, ali mouse targeting mi ipak više dođe kao distrakcija nego kao improvement. Najzabavnije i najnabrijanije mi je i dalje rokanje Doom-a samo na tipkovnici.
Doom 2016 i Eternal su relativno uspješno uskrsnulo stari recept brzog i adrenalinskog gameplay-a, ali i dalje su mi klasici na prvom mjestu
