Pozdrav,
nisam najaktivniji član ovog foruma, prije najneakvitniji, više lurkam, ne sudjelujem u raspravama jer imam osjećaj da su nekako presubjektivne, jer koja god tematika oko guma, žmigavaca, dizelaša, marki auta pokrene, nekako završi prozivanjem drugih i napadom s obzirom na različitost mišljenja, jer je valjda bitno biti u pravu, no možda se varam.
Uglavnom, moguće i da je to razlog zašto ne pišem pa evo da se osobno suočim sa svojim strahovima da se netko samnom može i ne mora složiti, iako na kraju dana ni to nije tolko bitno valjda.
S obzirom na navedeno iskoristio bih onda priliku da napišem svoje iskustvo koje doživljavam kao vozač.
Ne spadam u kategoriju mladog, ni iskusnog vozača sa milijunima kilometara ispod svojih nogu, nisam prošao pola Europe ni vidio svijeta, ali ono što sam primjetio je u svojih 10+ godina provedenih na cesti loko vožnje/odlazaka na more itd. je koliko su ljudi nestrpljivi, nervozni, netolerantni prema ostalim sudionicima prometa oko sebe.
Ne, ne kažem automatski svi, ali dovoljno da Vam ti isti pokvare ostatak dana/večeri/tjedna ovisi koliko razmišljate dugo o tome.
Prije nego me se prozove ako do sada nisam ništa pisao, zašto sam sad odlučio progovoriti, vj. da izbacim taj dio stresa, frustracije, nemoći ili nemogućnosti promjene ili osvještenja drugih koji rade takve radnje.
Znači ovaj vikend, na putu iz Istre do ZG, trasa od nekih 300km gdje X puta auti lijeve trake debelo gaze crtu desne i u prestizanju voze preblizu jedni drugih, prisiljavaju i prestrojavaju se tolko blizu da me doslovno izguraju jer nema objašnjenja zašto se vraćaju u desnu a da još nisu ni odradili prestizanje na takvim brzinama i u takvim uvjetima gdi se vozi 50-60kmh brže od "dopuštenog" po kiši i pljusku jer je to ipak autocesta. Prestizanje z desne strane jer je lakše nego zakočit zbog prometa na koji se nailazi, uključenje na autocestu sa 50kmh nebitno jel jesam u mogućnosti se maknut ili ne.
Bilo je još nekih stvari, al nije mi cilj da se ovo pretvori u moj putopis, nego poantu da je nevjerojatno koliko svakodnevno ljudi precjenjuju, ne poštuju uvjete na cesti, brzinu, tolrenaciju i kulturu prema ostalim sudionicima prometa (pogotovo sporijih) i svojim radnjama u tom trenutku ugrožavaju ne mene nego valjda sve oko sebe pa se dogode sranja.
Nadam se da nisam otvorio sad neku pandorinu kutiju napisanim, ne znam osobno nikog od Vas, ne znam kakvi ste vozači, ne prozivam nikog, ali ako netko ima mišljenje ili savjet kako se postaviti i postupiti u sličnim situacijama, jer sve manje i manje uživam u toj vožnji auta kojoj sam se veselio svaki put.
Opaska za kraj, spadam u najzanimljiviju kategoriju vozača valjda: vozač BMWa (doduše starog E90), EGR DPF su još gore, dizel, dobre gume, dajem žmigavce, kutija i bicikli na krovu, tempomat 125 na autocesti, pa je možda to sve razlog zašto mi se događaju ovakve stvari
Dok nemam kutiju na krovu, vozim se normalno, unutar onih 10kmh/10% ograničenja, ne divljam, kao i većina... ali nekad ni to nije dovoljno da ne "smetam" drugima.
Hvala na čitanju,
držite se svi!