Evo da i ja oslobodim svoju dušu u nadi da će mi biti lakše...
Stara zgrada, 1.kat, stan iznad mene od 44m2 renta se turistima.
Nekad dođe balavurdija...njih 7-8 u stanu bude - meni se prosto pomrači um, vriska, galama, nabijanje petama kao da je marš na drinu.
Nekad dođu ugledni građani (čitaj doktori) sa svojom razmaženom djecom....vriska, nabijanje petama, ponovo mi pada mrak na oči.
Žalio sam se vlasnici stana...samo sliježe ramenima...nije joj jasno kako to da doktori prave buku....
Ali onda ima situacija gdje u stan dođe radišan narod...oni koji moraju raditi smjenu slijedeći dan. Takvi gosti su najbolji...10-11h sati svi u krpicama i spavaju. Ono krkani bauštelci ali kad hodaju kao da su balerine koje lebde zrakom...ne čuju se.
Dođu i kulturni gosti koji su svjesni gdje su, to su obično neki stranci....
Ovi koji najviše nabijaju nogama...su uglavnom balkanci.
Meni je samo bitno da se mogu naspavati i pripremiti za radni dan...preko dana galama i nabijanje me ne dira toliko i spreman sam trpiti...ali jedino što želim je miran san....
Kad pretjeraju u kasne sate odem gore pa zvonim na vrata, objasnim situaciju, uglavnom se smire...ali sve uzalud budući da za tjedan-dva dolaze novi turisti i priča kreće ispočetka.
Stavim čepiće u uši, pomažu ako su grlati gosti...ali kad nabijaju petama nema tu čepića koji može to utišati...