Citiraj:
Autor vlatko27
Kliknulo mi je sa Sekirom, koji mnogi kažu da je najteži, ali meni osobno najbolji i ne mogu reći da je teži od Bloodborne od kojeg dan danas imam traume. Klik je bio; ovo su taktičke igre.
|
Točno tako. Nije da te igre zahtjevaju nadljudsko vrijeme reakcije i ne znam kakav skill. Zahtjevaju prije svega da se razmišlja o tome što se radi. Naravno da i combat sam po sebi zahtjeva neko učenje i stjecanje skilla, ali više se radi o učenju protivnikovih poteza i slabosti, učenju na vlastitim pokušajima i pogreškama, učenju same mehanike igre. Igra te tjera da se uključiš i sam dokučiš gdje ići i kako čemu pristupiti, nema hintova niti vođenja za ruku, ali onda kad na kraju uspješ u svom naumu, sa nekim svojim pristupom, i prođeš neki teži dio ili bossa, dobiješ i veći osjećaj postignuća. Kolko u igru daš tolko dobiješ natrag
Samo je potrebno malo više mozgat, a ne da se jurnja na neprijatelja ko muha bez glave i buttonmasha pa šta bude. Puno je igara koje ne zahtjevaju neku involviranost od igrača i fala bogu da postoje i ovakve igre za one koji to od njih traže
btw i meni je prvi DS teško sjeo na početku. Nakon 2 sata je bilo uninstall i ćao, no nešto u meni je počelo tinjat i nije mi dalo mira, nisam mogao dopustit da igra tak lako porazi. Kasnije sam DS dao još jednu priliku i od tad sam totalno navučen na sve što From štampa
