Emisije iz tzv. difuznih izvora, iliti cestovnog prometa, jesu same po sebi problematičnije u odnosu na točkaste izvore (elektrane na fosilna goriva).
Točno je da se bolje kontrola emisija može uspostaviti na točkastim izvora, gdje se može i implementirati "carbon capture" tehnologija, čak i relativno povoljno, što je beskrajno nepraktično i skupo za difuzne izvore (automobile i ostala prometala).
Međutim, inzistiranje na EV-ima od strane EU je suicidalno, jer EU ne raspolaže prirodnim resursima potrebnim za njihovu proizvodnju. U Europi nema komercijalno isplativih izvora kako litija, tako kobalta (baterije) niti elemenata rijetkih zemalja (elektromotori), a niti bakra i aluminija (vodiči).
Tim je apsurd veći, jer jedna od politika EU je smanjiti ovisnost o vanjskim izvorima sirovina, što je u kontradikciji s inzistiranjem na EV-ima gdje se uloga Kine i drugih samo intenzivira.