Svi CD-i koje sam ikada spržio od sredina '90-tih do danas su čitljivi osim Princo CDa. Svi DVD-i koje sam ikada spržio su danas čitljivi osim nekih Riteka.
Sa BD-R je priča zanimljiva. Zlatni organic BD-R mediji su čitljivi, a neki HTL koji su kao kvalitetniji se ne čitaju. Napomena: svi su bili verificirani nakon prženja.
Najbitnije backupe imam na M-Disc BD-R XL 100GB, a troslojni su (mislim). Testiram ih jednom godišnje, uredno se i glatko čitaju. Cijena je bila paprena, vrijeme prženja i čitanja vječno. I da, stoje u svojim plastičnim kutijama.