Citiraj:
Autor Libertus
I da i ne. Česte promjene posla često puta ukazuju da nešto ne valja s osobom kada ne može nigdje pronaći svoje mjesto. Naravno da ta osoba to ne vidi i ne priznaje, kao u onom vicu kada Mujo vozi autoputom u pogrešnom smjeru, a spiker na radiju upozorava vozače na autoputu da se čuvaju jer neka budala vozi u suprotnom smjeru, a Mujo na to: Što jedna, vidi koliko ih je!
Uglavnom, u IT-u je često mijenjanje poslova normalnije nego u drugim branšama, ali i tu ima granica kada shvaćaš da nisu poslovi problem nego osoba.
|
Potpuno krivo.
U IT-u počinješ kao junior. I tada baš ne možeš birati poslove, nego prihvatiš koji ti se čini OK (ili prvi ako ti se žuri). Nakon godinu dana shvatiš da ti se više ne da biti on-call 24/7 da bi servisirao aplikacije za naplatu benzinskim pumpama koje rade cijelu noć ili samo mjenjati email template i pisati select queryue (prvo ak si sistemac, drugo ak si programer)
Nakon toga potražiš iduću tvrtku, sada nešto mirnije, ali gdje možeš učiti i (ti misliš) napredovati. Nakon dvije godine tu, svakakvih obećanja, shvatiš da plaća neće ići gore, održavaš stalno jedno te isti sustav, ne učiš više ništa novo, nemaš kamo ići gore, plaća stagnira, a inflacija je postojana...
Vrijeme je za treću tvrtku... tu se zaposliš, bude sve super, učiš nove stvari, para je dobra, ali s vremenom skužiš da je zatrovana atmosfera, direktori imaju passive agressive stav jebanja u mozak svojih radnika, kolege koji su ostali i to trpe, polako postaju kao i on....
Uglavnom postoji jako puno razloga zašto u prvih 10g karijere netko mjenja posao svakih 2g... Reći da je problem u toj osobi, je kao da kažeš da je Golf najbolji auto na svijetu... a vidim ima ljudi koji govore takve stvari.
Mjenjanje poslova je kao i mjenjanje autiju. Da imaš mogućnosti mjenjati auto svakih godinu dvije, dal bi to radio? Ja apsolutno bi. Nisam od onih ljudi koji probaju prvi auto i onda (sami sebe) lažu da je to najbolji auto na svijetu.
Te izlike "neću tražit drugi posao, ko zna kak će mi tamo biti, ovdje barem imam križ s kojim se znam nositi..." to su samo druge rječi za "nemam vjere u sebe niti hrabrosti da nešto promjenim".
I super, i takvih ljudi treba firmama. Samo je problem kad takve netko promakne na rukovodeće pozicije da nagradi njihovu "lojalnost".