Citiraj:
Autor panasonic
Ti i ta žena ste zaključili da je "loše kao nikad" na osnovu nebitnih papirića koje su lošije kvalitete?
Ne da štede nego se razbacuju kao nikad.
Ako nisi primjetio, hpekspres je rebrandiran u Paket24, to znači da je trebalo ponovno lijepiti folije na stotine njihovih vozila, trebalo je ponovno tiskati sve prospekte, letke, brošure, trebalo je mijenjati reklamni interijer svake pošte i maknuti sve s natpisom "hpekspres".
Takva jedna promjena imena usluge košta milijune i po mom mišljenju je totalno nepotrebna.
Da ne pričam da su bacili hrpu para i na ovo nebitno rukometno prvenstvo jer su jedan od sponzora.
A ti pričaš o papirićima koji su najmanji trošak u cijeloj priči...
|
Panasoniče, u pravu si ali u pravu je i kolega. Zašto?
Iz iskustva kojeg sam stekao radeći u jednoj firmi, prošao sam isto. Gazda postavi direktora koji mora dovesti red u finacijsko stanje firme. Direktor je ekspert u analnom alpinizmu, a ne u onom u čemu bi trebao biti. Gazda je jasno rekao "reži i uštedi mi toliko i toliko da bi ja mogao to potrošiti na ono što MORAM".
Dišo alpinista kreće. Drži krizne sastanke, govori o krizi i teretu koji svi moramo podnijeti kako bi nam kasnije bilo bolje.
Prve mjere štednje su bile:
- penkale, olovke, markeri, flomasteri... svakih 3-4 mjeseca samo ako se ukazalo da je potreba; staro istrošeno pisalo se morao predočiti šefu sektora
- IT stručnjaci su morali svima naštelati DRAFT kvalitetu printa; BOLD slova ne koristiti ako se ne mora; boja samo u EKSTREMNO bitnim slučajevima; i obavezno dvostrani print
- čistačice su morale kupovati najjeftiniji WC papir s naglaskom da ne reagiraju na prvu sa zamjenom role ako im se neko potuži da nema sa čim dupe brisat nego ono, kad baš neko 2-3 puta ponovi
- promo materijal firme se držao u sefu i davao se samo bitnim partnerima/kupcima i to je dijelio samo diša (dođe mi lik iz XY firme, donese kalendar, butelju i rokovnik, ja njemu kažem stari moj, ja te mogu samo potapšat po ramenu i reći hvala)
- ventili na radijatorima su u zimi bili zaljepljeni izolirkom i fiksirani na 2 (od 6)
- grijanje klimom ili grijalicom na struju kažnjavalo se sa 15% odbitkom od plaće
- centrala u firmi je bila isprogramirana da nisi mogao zvati mobilne i međunarodne brojeve, samo fiksne u HR
I još neke popularne mjere su bile, ali ne mogu se sjetiti sad baš skroz.
A sa druge strane, proizvodni dio firme, povećao je škart, povećali su vrijeme izrade programa što se i prodaje, kupili su se novi službeni auti diši i njegovim podguznim muhama, iPhoneovi su pljuštali, a da ne spominjem gozbe...
5 mjeseci sam izdržao, s time da sam zadnja 3 mjeseca intenzivno tražio posao.
I naravno, kad je netko vidio izvana "gle ove, novi službeni Golfovi, večere, diša se razbacuje promo materijalom, delegacije ajfone furaju... pa ovi troše ko sumanuti."
A mi iznutra smo si nosili papirnate role i WC papir od doma.
Tako da, štedi Pošta, štedi. Tamo gdje je to najlakše jer svaka budala zna kupiti jeftinije penkale i naći jeftiniju tiskaru za nešto. Da je pravi diša, a ne analni jaran, riješio bi negativne troškove tamo gdje se stvarno mogu izbjeći. Ali za to ipak treba nešto znati, no tada ne moraš biti analni jaran, pa i gazdama samim time možda i ne pašeš.
U pošti je princip isti. Kao i u Konzumu. Osobno znam managera koji je upravi donio kalkulaciju koliko tona mesa se baci u Konzumu što gospođe na mesoreznicama odreži i bace prvu sivu šnitu sa salame/kobasice...
Tako da eto, alo poduži post, ne mislim nikoga uvjeravati u nešto tko je kriv ili nije, samo kažem kako neke firme rade. Naravno, ima i škartnih radnika, nisu samo poslodavci krivi, ali to je ono, kokoš ili jaje
