Jedno su taksisti koji voze puno km kroz mali period, a drugo su obični vozači.
Prvo, taj auto je sredstvo za zaradu i gleda se da se što prije amortizira i da nisu veliki troškovi održavanja.
Neke stvari jednostavno odu zbog vremena, a ne kilometara i kod toga auto 5g star sa 300.000km može imati u boljem stanju neke dijelove od auta starog 15g sa 100.000km
Kod taxi službe auto ide na otpis nakon amortizacije dok kod privatnog korisnika, u našem modusu operandi, spretniji individualci često mogu svakih par godina voziti drugi auto i tako obrtati aute bez uloga.
Dok će netko kroz 15g promjeniti 2 nova auta i pri tom izgubiti 20ak tisuać € (kupiš novi od 20k, prodaš ga za 7-8g za 10 jer ne može više), drugi tip će kroz tih 15g promjeniti 5, 6, 7 auta i možda ne potrošiti ništa više od inicijalnog uloga.
Sad, 150-200k kn na 15g je solidna cifra od kojih tisuću kuna mjesečno što u nas ispada dobar dio plaće.
Drugo je ako gledaš na auto za osobno korištenje, onda tražiš da ti udovoljava nekim objektivnim ali i subjektivnim kriterijima.
Činjenica je da je puno lakše prodati nijemca ili japanca nego francuza ili rumunja i za značajno više para.