Citiraj:
Autor Manuel Calavera
Pa više se ne traži logika u igrama. A više je ni ja ne tražim, jednostavno se čovjek navikne na takve stvari
Ja bi recimo volio puno zrelije i dublje priče u igrama, ala u oscarovskim dramama, no previše je to tražiti u mediju kojem to nije prioritet (časti izuzecima), pogotovo žanrovima koji nisu story driven (kao klasične avanture ili ove moderne od quantic dreama)
|
"Logika" u igrama je vrlo subjektivan pojam. Neke stvari će se normalno malo iskriviti kako bi se postigla neka razumna igrivost. Npr. mogućnost nošenja 500KG naoružanja. Može se to i drugačije riješiti ali ovisno o tipu igre zgodno je imati sve pri ruci. Meni bi, recimo, u GTA bilo debilno da si ograničen na ono što realno možeš nositi sa sobom. Pritom mi ne bi smetalo da GTA ima i neki "realistčni" mod igre u kojem bi se onaj arkadni dio značajno smanjio, s time da bi onda to bila neka druga igra.
Puno toga bi se isto tako dalo kazati o utjecaju slobodne volje igrača na konzistentnost priče. Zato su, po meni, dobra priča i igriva igra dva dijagonalno oprečna pojma. One igre koje održavaju integritet priče limitiraju igrača i više ga navode prema kraju nego što on tamo dolazi svojom voljom.
Usput budi rečeno, jedna od najboljih priča koje sam u nekoj nazovi igri doživio proteklih godina je bila To the moon.