Jedan je dobio nogu u dupe nakon ozljede kvadricepsa (koja u biti i nije zaliječena kako treba pa je danas trećina igrača kakav je bio u Spursima), te sada igra za 1/3 love u odnosu na sezonu prije - i to u klubu koji nema nekakvih velikih šansi u post sezoni.
Drugi je oprezno zaliječio kvadriceps i sada je igrač mjeseca na istoku (sa carrer high statistikama) u ekipi sa najboljim skorom lige, a dobio je i novi višestruko veći sponzorski ugovor, te ga dodatno čeka i masni klupski ugovor na ljeto ($30+M). Čovjek izgleda sretnije nego ikad u životu, ako iz prethodnog to nije bilo očito za zaključiti
I sada se zapitajte, da li bi vas bolilo uvo za par žvižduka navijača bivšeg kluba.
Često se ne slažem sa Lebronovim izjavama, ali jednom je izjavio da su igrači često stigmatizirani ako se odluče otići iz svojih klubova u potrazi za boljim financijsko/marketinško/košarkaškim uvjetima, a u suprotnoj situaciji, kada ih klub trejda/odbaci onda su dobri dečki, legende itd.
Evo kako je npr. Blake nedavno pozdravio svog bivšeg šefa nakon što ga je ovaj trejdao iako mu je dotični obećao (mjesec dana prije noge u dupe) da će biti lice franšize
