Te babe po parkinzima su strasno nesto. Neki dan sparkiram ispred ducana i trazim nesto po torbi, staje do mene babac od svojih 40ak godina i zvizne mi vratima ono da se auto streso. Izadjem van, reko koj kurac, veli ona meni mrtvo hladno - pa kaj auto je da se vozi tko jos pazi na to. Gledam. Ne vjerujem. Uzeo sam prije godinu dana auto koji nije imao crtice na sebi. Godinu dana grada zrel je za lakiranje. Na stranu ideja (koja mi se jako svidja) premlacivanja poluidiota kad ih ulovis - sto čovjek tu može napraviti?