Što ti briješ čovječe?
Znaš kad sam ja imao surround složen u stanu? 1999-e, ti još u srednju nisi išao tako da nemoj mi se tako svisoka postavljati, ne volim to i znam da si zajebant, ali tuces po tavanu ovaj put bezveze
Imao sam medju prvima DVD player složen u kompu i ekstra karticu da bi uopće imao Tv izlaz i da bi komp mogao plaćati taj DVD
Dvd-a je tada bilo ravno 10 u videoteci.
Bio sam u kućnom kinu vrijednom 300 000 dolara,
Znači dedicated purpose built prostorija, platno sa elektronskim masking sistemom, curved, što ti padne na pamet, cijeli ormar pojačala, sound procesora, i čega sve ne. Super je. Dal' je super za 300k dolara obični surround. FUCK NO. Toliko valjda ne košta cijelo ozvučenje u CineStar dvorani.
Malo toga me može impresionirati u kućnom okruženju, a Atmos je jedna visoka stepenica gore u cijelom doživljaju.
Meni je veći marketing i izdrkavanje i prodavanje magle u vidu abnormalno skupih kablova, zvučnika, strujnih kablova, itd itd a napredak naspram investicije je zanemariv.
Jedan od razloga zašto sam odjebao stereo i lupanje para u njega je jer nakon određene granice tražiš dlaku u jajetu, a meni se uživa a ne traži razlika u određenim notama, i jel neka truba tamo malo više ili manje para uši (a para na čemu god) ili neka pjevačica ima svjetliji ili tamniji glas, jer ruku na srce, nećeš je čuti uživo nikada, a i da čuješ, zbljuvao bi se jer svaka snimka je smiksana i popeglana razno raznim pizdarijama u studiju.
Kod Atmosa, pa čak i u najjeftinijim zvedbama je efekt i doživljaj puno veći i osjetniji nego da staviš set od 5 zvučnika koji svaki vrijedi 20k dolara.
Opet ću ponoviti, za ljubitelje filma.