Citiraj:
Autor Blackman
Probat ću vam objasniti. Iako, mislim da dobro znate.
Recimo osoba XY nema novaca za novi auto kompaktne klase (ima recimo dvoje djece i solidan posao i neki kredit za stan, adaptaciju, bolesne roditelje ili kaj već). Međutim ta osoba uspije uštedjeti (prodati životno kaj god) 9 t eura za polovni auto kompaktne klase star 4-5g koji je još u vrlo dobrom stanju i nije prošao više od 100 Tkm (neki golf, mazda3, leon, ceed itd). Toj osobi je itekako važno kako taj auto stoji na tržištu jer vrlo vjerojatno neće imati za novi auto ni za 5-6 g (kad ga otprilike misli prodati). Pa ako taj auto drži cijenu moći će ga dobro prodati i manje će morati doplatiti za noviji rabljeni auto (npr. opet star 4-5g). Kupnja rabljenog je ionako balans onoga kaj ti se sviđa i kaj se može naći za pare koje imaš. Nekom se posreći pa nađe nešto što mu se sviđa a rabljeno i po cijeni koji može platiti.
S druge strane ako se gleda s pozicije osobe koja nije opterećena velikim kreditima (nasljedstvo itd), i koja ima vrlo dobro plaćen posao, uhodan biznis itd. onda je toj osobi kuplja novog auta (lizing, prek firme kako god) puno bolja opcija. Ta osoba može kasnije taj auto dobro utopiti i u kombinaciji staro za novo. Takvu osobi ne zanima resale vrijednost jel niti nema potrebu ga kasnije prodavati.
Postoji i treći tip osobe a to je mlada osoba kojoj otac kupuje auto i boli ju kuki za sve ovo gore navedeno. Toj osobi nikako nije jasno zašto bi kupovala auto koji bi kasnije prodavala.
|
sorry, ali donekle se slazem osim s trecim tipom osobe. ta osoba ne zna nista, no u duhu tipova:
Tip #4: osoba koja kupi auto i ima ga duze vrijeme od 5-6 godina. Ne mjenja ga jer mu taj auto zadovoljava potrebe. Jer nema novca niti zelje ulagati u novo samo jer je novo. Jer kako godine prolaze - ulaze u auto.
Taj isto ne razmislja o prodaji jer su od pocetka postavljeni takvi parametri.
I ne, nije mi tajo ili majko kupio auto. Niti ga itko financira/odrzava osim mene.