Maloprije sam skoknuo do Grand Auta na Jankomiru, rekoh idem baciti oko na Kugu LifeStyle edition i da li vrijedi tih novaca... i bem ti miša pa kako oni uopće prodaju i jedan auto
Kako im salon nije u centru grada, normalno je da će potencijalni kupac do njih doći autom... ali kad dođe nema gdje parkirati auto jer su oko salona najebali svoje aute (nove i rabljene) u 2-3 reda pa je sam najbliže parkirno mjesto našao iza salona, cca 70-80 metara od salona. Ok, sparkao sam se gdje sam mogao i prošetao do salona, ušao u salon, vidim (natpis za blagajnu, sevis i prodaju dijelova ali ne i za prodaju vozila.
Dobro, lijevo od ulaza ima par izloženih auta između kojih ima par uredskih stolova pa je valjda to prodajni salon... za jednim od stolova sjedi sam neki deda (bliži 80 nego 70 godina - valjda kupac), za drugim neki lik od 50-ak godina kojem prodavač objašnjava da za 150 veću mjesečnu ratu kredita može dobiti punooooo više (vjerojatno nepotrebne) opreme, a kupac telećim pogledom gleda u njega k'o u boga i potvrdno klima glavom... ostalih 4-5 stolova je prazno, a između njih ležerno stoji 4-5 djelatnika salona i bezbrižno ćaskaju.
Vidim da me nitko ne hebe pol posto pa odem pogledati izložene aute i oko mi zapne za tamno plavu Kugu sa nekim hebenim paketom opreme (i puno je skuplja od 150,000 kn koliko je došla ona koju sam došao pogledati, ali nema veze jer bi ionako i na onu od 150k kn išlo još dodatne opreme... gledam auto, otvorim ga., zatvorim, sjednem, izađem... ona skupina likova i dalje bezbrižno ćaska, tip sa telećim pogledom i dalje sa odobravanjem klima glavom, deda kaj je sjedio sam i dalje sjedi sam i malo se vrpolji na stolcu, u jednom trenutku je pokušao i ustati ali nemre jer ga noge ne drže pa nastavlja sjediti, a ja se vraćam na sredinu prodajnog dijela (sad sam na 2-3 metra od likova koji ćaskaju.
Točno 25 minuta kasnije kažem sam sebi da je dosta i odem do tete na blagajni i pitam je da li sam na pravom mjestu, odnosno da li se ovdje može kupiti auto i ona to potvrđuje i upućuje me i onaj dio sa izloženim autima jer su tamo njeni kolege koji prodaju aute. Zahvalio sam joj na informaciji i napustio Grand Auto.
Prema viđenom, jedini zaključak je da u navedeni auto salon treba donijeti platu friško ispečenog roštilja i mirisom privući zaposlenike da im je u salon ušao potencijalni kupac i nadati se da kada se dobro najedu i malo odmore, možda i pokušaju prodati auto firme za koju rade.
