I ja sam razmišljao tako kupi polovno, bolje je, manje para, ostane ti sa strane za servise - činjenica je da ne ostane u velikom broju slučajeva, ali uvijek ima iznimki.
Premium marke poput Audija, nedaj bože Mercedesa, egzotične poput Subarua nose jebačku maržu na servisne dijelove i kad se u velikom broju kvarova traži specijalist za marku skužiš da tih 40 000 kn u slučaju da si kupio mačka u vreći procuri vrlo brzo. Uostalom, tko želi držati 40 000 kn sa strane za svaki slučaj ako autu nešto crkne? Samo dodatni stres i pritisak s time jer praktički očekuješ da nešto crkne.
Ako želi novi automobil za 90 000 kuna, kandidat je za automobile poput Dacie Sandero dobro opremljene, s dizel motorom ili Fiat Panda osrednje opremljena. Mehanički pouzdani, iznutra nije minijatura baš i kupiš novi automobil koji nije malo gradsko smećence kojeg ćeš se morat riješiti čim padne kakva bebica.
I ja sam si kao tražio neki auto na kredit uzeti novi pa mi se svidio C3, hoćeš dizel hoćeš krovni prozor i dođeš na 123000 kn što je idiotski, ali shvatiš da je jednostavno takvo stanje na tržištu i da nemaš para za ono što hoćeš.
Možeš ili kupiti Dačiju novu ili riskirati s kojekakvim prodavačima i nadati se da se nećeš narednih 5 godina natezati s majstorima, osluškivati svako minijaturno lupkanje u autu, i utući još 40 000 kuna u polovni automobil, da bi shvatio kako si ipak mogao kupiti novi auto niže klase i bezbrižno se voziti bez stila i komfora.