[dh41400]

Autor Mario92

nisam baš na to mislil

Nego ono, popljuvali ste Deadpool a ja osobno se nisam dugo nasmijao u nijednom filmu koliko u tome. Isto kao Movie 43. Xmen Apocalypse mi je bio super zbog efekata, akcije, komičnih trenutaka itd.

I ne bi to ništa bilo sporno da si ekipa ovdje napuhuje ego sa komentarima tipa "to je smiješno samo tinejdžerima", "for retards", "ovce za šišanje" i kojekakve baljezgarije, pogotovo kad krenu komentirati nedostatak realnosti u fantasy i scifi žanrovima

Ja nejdem gledati film sa očekivanjem vrhunske kinematografije. Prilično je naivno krenuti s takvim očekivanjima, normalno da će onda velik broj ljudi biti razočaran. To su filmovi za pustiti mozak na pašu, otići pogledati u društvu i odmoriti tih 2-3 sata. Bez traženja metafore, subliminalnih poruka, višeg stanja svijeti, problema današnjeg društva itd. Takva vrsta filmova su baš suprotnost, da nas malo odmaknu od realnosti i svakodnevnog života.

Meni je primjerice The American jedan od boljih filmova isključivo zbog spore radnje i vizualno prekrasne prezentacije. Opušta me, većinu vremena S druge strane The Lobster, film koji je kao rasturio recenzije, ostavio me ravnodušnim i nezainteresiranim da razmišljam o njemu više od minute nakon creditsa. Nedostajale su emocije. Istina, imao sam iznadprosječna očekivanja od njega pa sam se razočarao.

Also, komentari da nema dobrog filma u zadnjih 10 godina... Valjda je moderno srati po novim stvarima i biti buntovan, jel to psihologija mase na djelu, nedostatak vlastitog stava, nesigurnost ili nedostatak samopouzdanosti... kajaznam, za razliku od ostalih nisam dobar u prognoziranju psihičkog stanja ljudi na temelju filmskog ukusa.

Moram se pretplatiti na ovu temu jer je vrhunski primjer tragikomedije.

"Dojmovi, komentari, preporuke filmova" (2016) - ocjena 10/10

Najveći problem (IMHO) je što su se u zadnje vrijeme proširili ti "odmakni me od realnosti" filmovi koji su nakrcani epskom količinom lakih doskočica i neizmjerne doze specijalnih efekata.

Ovo naravno ne bi bio toliki problem da se pritom ne zaboravlja stavke poput kvalitetne režije, osebujnog scenarija, odabir primjerenih glumaca, kutevi snimanja itd.

Osobno dijelim filmove na one koje ću zapamtiti kroz duži period i dobiti volju nakon xy vremena da ih pogledam ponovno, te na one "mozak na pašu" koje većinom zaboravljam nakon tjedan dana, a nerijetko i zadrijemam za vrijeme gledanja

To što se moderna kinematografija bazira na doslovnom napadu na sva ljudska osjetila kako bi nadomjestila neke druge stvari u filmu ... to je pak posve drugi par opanaka u koji neću ulaziti - svakom svoje, kako bi se reklo

Što se tiče filmova u zadnjih 10 godina, naravno da ima kvalitetne produkcije, (više ili manje, ovisno o pojedinačnim afinitetima), ali se nekako udio tih filmova poprilično smanjio naspram spomenutih "mozak na pašu" filmova. Nekako mi se čini da su redatelji i scenaristi bili primorani biti značajno kreativniji tijekom 70/80/90-ih, kako bi popunili onu minutažu koju danas zauzimaju npr. specijalni efekti i one vaaauu scene.

A tek da ih ne uspoređujemo sa npr. crno-bijelim nijemim filmom Charlie Chaplina koji je sa tako malo ... svega, napravio tako puno, te postao vjerojatno najpoznatija filmska ličnost u zadnjih 100 godina.

Ali dobro, svatko gleda ono što mu trenutačno paše, tako da nema puno smisla razglabati o pojedinačnim naslovima