Polu OT a propos 'spoilera'. dijelim misao jednog znanca s društvene mreže.
"Ne znam jeste li ikada razmišljali o tome, ali jedna od savršenih manifestacija plitkosti Američke (pa tako i globalne) zapadnjačke pop kulture je u tom stalnom diskursu filmskih "spoilera". Taj stalni strah od spojlera i konstantno i pretjerano upozoravanje da je svaka riječ potencijalni spojler, baš kao što se jako mora naglasiti da je ispred tebe ponor u kojeg možeš upasti jer u protivnom ćeš upasti - osim same relativizacije banalnosti je ujedno i pokazatelj da se zapravo njima filmovi svode na to što će se u njemu dogoditi, kao da je samo iskustvo gledanja filma totalno nebitno. To se i podudara s praksom u kojoj su najgledaniji i najpopularniji filmovi oni koji zadovoljavaju evidencijsku formu (tko glumi, što glumi, kako se odvija radnja i kako završava) - to što su kao filmovi totalno lišeni svega filmskog, čini se da nikog previše ne dira, čak niti uvaženu kritiku. Ispostavlja se da je jedini motiv da odeš pogledati film to što ne znaš što će se u njemu dogoditi, a ako saznaš, tvoj tobože "doživljaj" će biti upropašten. Kako ironično, "doživljaj" koji se svodi na saznavanje informacije, a ne doživljavanje."