dakle pogledao sam zadnji uradak (prerano) preminulog velikana philip seymour hoffmana kojeg vrlo vjerovatno svi znamo pod imenom
a most wanted man.
dakle film je (meni) odličan, malo je sporiji kako dolazi ka klimaksu, ali meni je bilo dovoljno zanimljivih sitnica da me održi cijelo vrijeme zainteresiranim sa stvarno odličnim i neočekivanim krajem.
nego ono što sam se htio osvrnuti kaj se već proteže par strana... ben assflek (i svi ti takvi border-line likovi koji se utapaju u učmalosti svoje osrednjosti (nije on jedini)), mogu se samo klanjati i svaki dan na repeatu gledati glumu u ovakvim filmovima po jedno 8h i možda nakon koju godinu se probati približiti takvoj interpretaciji lika i djela.
črabl je rekao da se aflek približava eliti... pogledaj ovo recimo, nebitno jel ti se sviđa ili ne sviđa film, ako je nešto elita čiste glume, onda je to seymour (i naravno par njemu sličnih).
baš sam se ono skoncentrirao fino na film i samo kao jednu od odlično odglumljenih scena mogu izdvojiti (neću stavljat spoiler jer nema nekog impacta na radnju) tamo gdje studoš govori da više neće biti njegov snitch i u tom trenu dok on to izgovara onako suptilan potez od sekundu-dvije prsta u lijevo uho i čačkanje istoga dok mu ovaj sjedi slijeva... tako kristalno je jasno šta on misli o tome što studoš govori i kako će ta scena završiti,tj. na koncu konca tako i završava, a zapravo te zanima (mene) na koji način će se razviti taj razgovor, tj. već unaprijed najavljeni i neizbježni kraj apsolutnog odbijanja slušanja tog objašnjenja gdje malom život visi o niti, a njegovom sugovorniku (seymouru) se toliko živo yebe za njegovo mišljenje i život da je to strašno... zapravo ga je istovremeno jako pristojno i gledano sa strane malog naivnog snitcha lijepo objasnio situaciju, a istovremeno apsolutno arogantno odyebao bez imalo milosti i suosjećanja.
e to je prokleto dobra gluma.