Sinoč se prikazivao
The Longest Week (2014)
obično nemam volje komentirati filmove jer tko bi sve stigao ali ovaj moram jer...
ostavio me s nekakvim osječajem kao da silovalo zbog asocijacije na mladu Hepburnicu. Prvo Oliva i ta šminka po očima, drugo 'šebi šik' na sve strane i treče taj umjetno forsirani fancy zadah svega. A još taj bespotreban grain/zrnatost. Grr. Kao nekakvo namjerno igranje na imitiaciju 'onih filmova'.
Sudeči po Pikasovom da dobri umjetnici kopiraju a odlični kradu , Peter Glanza bi trebao gledati kao osobu koja obečava ali , jebalo me al ne mogu.
Nekako sam očekivao više. Glumci i gluma je dobra ,glazba je dobra , kinematografija je odličnai closupii imaju svoj pečat ali to u ovom slučaju ne rezultira kvalitetnim filmom. Jer film je monotono tupilo i u potpunosti diše u umjetnoj atmosferi. Ok , nije tupilo ali je čovjeku (bar meni) tokom gledanja je bilo svejedno gdje ovo vodi. A nedostatak angažmana i brige za linkove ne vodi na dobro . Poludrogirana naracija Pinea definitivno ne pomaže i ostavlja ljutim jer jer moonrose kingdom čista suprotnost. A kao finalni udarac je ta kvazi intelektualnost.
Svejedno ,definitivna preporuka za pogledati.