Meh, mislim da me tek tamo nitko neće skužiti... No kako se čini, mislim da je odlaganje na elektornički otpad neizbježno. Možda si povadim cpu za uspomenu kad se na googleu podučim kako se to radi.
Usput, moja prva kanta bila je 586-ica sa 133 mhz, cd-romom 8x, flopijem, nekakvom s3 trio grafikom od 8 mb, 16 mb ram-a, nepoznatom mobo, quantum hdd-om od 800 mb kojeg su relativno brzo pojeli bad sectori... Ali najbizarniji mi je bio philipsov monitor (u boji) na čijem vrhu su bila 2 zalijepljena držača na kojima je preko cijelog monitora visilo neko zatamnjeno staklo iz čijeg čoška je izlazila mala žica sa minijaturnom klemom. Čula sam odrasle da spominju riječ "filter" ali do dana današnjeg nisam shvatila što je ustvari to filtriralo i na koji princip je radilo, čak ni nakon čitanja ovog topika.
Ali najbolji feature je bio glomazan i glasan fujitsu matrični printer, mislim da mu je oznaka bila DL700. Isprintao je tone i tone stranica sa tekstom i crtežima potpuno džabe. Sjećam se da je samo jednom trebalo mijenjati onu traku za ispis koja je koštala prilično jeftino. Taj printer ne mogu prežaliti nikako, za tekst je bio nenadmašan za razliku od današnjih govana kojima treba skupi toner ili tinta svakih 5 minuta - iz tog razloga više nikad nisam posjedovala printer.
Ono čudno staklo - filter imam još uvijek
I fali mi kad je brzina procesora bila ispisana svjetlećim brojevima na kućištu, to je bilo tak supač. Bolje nego turbo tipka.