Dan šesti
I svanuo je prekrasan dan, bijeli oblaci su se polako razilazili oko 9h, pripremili smo bicikle i pravac Kleine Scheidegga (2061m). Uspon cestom, ništa spektakularno, standardni pašnjaci i iza nas Grindelwald sve udaljeniji. Gore smo ostavili bicikle i uputili se u turistički vlakić prema Top of Europe, Jungfraujoch (3571m). Ovo je jedna od glavnih turističkih atrakcija tog područja i ujedno je najviši vrh Europe dostupan svim smrtnicima, tj. bez alpinističke opreme.
360° view Kleine Scheidegg
Da bi se došlo do visine Jungfraujocha prokopan je tunel kroz planinu s dvije međupostaje s kojih pucaju panoramski vidici, a na vrhu par nezaobilaznih postaja koje uključuju ledenu palaču (-3°C), snježni plato, sphinx do kojeg vodi 100m okno dizala (s dizalom, ofc), malim skijalištem i najvišom trgovinom čokolade na svijetu (Lindt). Naravno, morala se probati ta švicarska čokolada i nije uopće loša, pogotovo kad smo već bili prilično gladni
Malo glupiranja i poziranja za fotke, grudanja, ljubljenja snijega i prošlo 2 sata pa smo se vratili prema vlakiću i pravac dolje.
Pojeli smo ručak na Kleine Scheideggu i nakon toga lagano popeli do startne točke spusta koji je vodio preko strme livade u obliku serpentina i na kraju izbio na širi makadamski put koji je vodio kroz šumu prema Wengenu. I taman kad smo mislili da je gotovo u samom Wengenu potrefili takvu šumsku stazicu, planinarski put, za ne vjerovati da se nešto tako nalazi u samom gradu.
Zavojita korijenita i stepeničasta staza s ponekim 90° zavojem uz nabujali potok koji se obrušava i radi veliku buku sve do izlaza na glavnu cestu. Stvarno zanimljiva stazica.
Nakon toga smo imali još 18km do Grinedlwalda. Očekivao sam vožnju po asfaltu, međutim cijelo vrijeme se vozi uz rječicu po makadamu do uspona duljine 3km gdje se već počeo osjećati umor. Tako smo prošli kroz još nekoliko gradića na putu do Grindelwalda i nauživali se uz potoke i rječice.
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=ailcigvlsachbond
Ukupno uspona 2000m, duljina trase 40km.
Jos lijepih fotki i mini željeznicu možete pogledati na albumu
Od umora nismo znali što ćemo prije, legli i zaspali kao klade.
============
Dan sedmi
Sedmi dan, dizanje u 7:30, bicikli su već bili u autima od večeri prije, pravac Lauterbrunnen.
Ideja je bila odrezati uspon žičarom od Lauterbrunnena do Grütschalpa (600m visinske) te potom nastaviti uspon planinarskom stazom do Mürrena, otići na 007 Schilthorn žičarom i nakon toga spustiti se natrag do Lauterbrunnena.
Od Grütschalpa do Mürrena vozili smo oko brda po izohipsi, u početku stvarno i vozili, kasnije dosta nosili, pa opet vozili. Ostavili bicikle u Mürrenu pored žičare za Schilthorn, kupili karte i nakon jednog presjedanja i prolaska gondole žičare kroz oblak stigli na sunčani Schilthorn. Tamo smo opet slikavali, pogled na sve strane fenomenalan, a stigli smo u pravo vrijeme jer se svega 15min kasnije počeo dizati onaj bijeli oblak kroz koji smo prošli žičarom.
Nakon slikavanja znaka na kojem jasno piše da su štikle zabranjene, otišli smo u 007 muzej, sjedili u kabini helikoptera dok su nas kosooki promatrali dok smo vikali "mayday mayday, we're going down"
Spustili smo se natrag do Mürrena, bicikle nismo ni pogledali već pravac klopa, nakon toga opremanje i spust prema Lauterbrunnenu. Staza prava alpska, strma, zeznuti zavoji zbog poprečnih drvenih greda, sitno kamenje na zemlji koje je kasnije prešlo u kamenje prilične veličine, a zbog vožnje u sjeni drveća bilo je prilično mokro tako da je valjalo biti na oprezu. Odličan spust i izlazak iz šume na vidikovac prema Lauterbrunnenu. Pakiranje u auto i pravac doma.
Ovo nam je bio zadnji biciklistički dan. Napravili smo 19km uz 1250m uspona i gotovo 2000m spusta. Žičaru ne računam.
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=bpteucbvlpgxliol
============
Dan zadnji
Zadnji dan smo spakirali sve u auto i sa ostatkom novaca otišli kupiti švicarske čokolade. Odjavili smo se iz kampa te nakon toga pravac Wilderswil otkuda smo ušli u turistički vlakić prema Schynige Platte. Vlakić je izvoran kakav je i bio otkad su ga izgradili, samim time prilično spor, putovanje do odredišta traje 45min, ali pri tome prolazi i opasne strmine.
S vrha iznad Schynigge Platte puca pogled na Interlaken i oba ogromna jezera tirkizne boje, tu smo opalili još fotki i sjeli u auto za povratak kući. Točne detalje kud smo išli ne znam, ali prošli smo jedan prijevoj, a prilikom spusta s njega dočekala nas je hrpa krava na cesti, od čega su neke gay krave onanirale pred nama.
Prošli smo kroz Lichtenstein, a osim drugih registracija na automobilima nismo niti primjetili da smo prošli granicu koja je stvarno nepostojeća, nema nikakve kućice, samo decentan grb kneževine.
Nakon 12h putovanja stigli smo u ZG, legli spavati i iduće jutro san je mogao završiti.
Nadam se da sam barem malo uspio predočiti krajolike i atmosferu koja je vladala i bila odlična!
Pitanja za staze, trackove razno slobodno, pm ili tu svejedno.