[De5tr0yer]

Bok svima

Jedno mjesec dana prije nego sam se vratio u HR KonaBros su mi javili kako planiraju krajem kolovoza ili početkom rujna otići biciklima u švicarske Alpe. Rekli oni meni tako da javim kad se vratim pa da odemo skupa. Tako i bješe, pa u kratkim crtama ću dati raport naših tjedan dana Švicarske

Fotki ima jako puno, ukupno smo opalili preko 1600 fotki (svake minute vožnje po jednu u prosjeku ), ali je taj broj u konačnici smanjen na 600 fotki. S obzirom da smo bili 6 dana tamo, to je svega 100 fotki po danu, nisam mogao smanjiti više. Sve fotke se mogu pogledati na linku, a neke fotke će biti i ovako uz tekst, no ne previše da ne bi otvaralo tri godine stranicu

Okolnosti su bile takve da stariji KonaBro završava faks, ja isto tako, dok mlađi ima još par godinica fore, ali bitno je da imamo još tu nekakvu slobodu da možemo oscilirati sa startom tjedan dana plus-minus pa smo mogli "birati" vremensku prognozu. Alpe su same po sebi nepredvidljive ali smo imali stvarno prekrasno vrijeme izuzev jednog dana kad nas je kiša omela, ali smo se taj dan bar fino odmorili.

Planove za CH su dečki imali već dosta dugo, pronašli su idealnu lokaciju s GPS trackovima lokalnih biciklističkih ruta, koje su realno samo široki makadami i asfalt, ali smo pomoću njih odredili naše rute koje smo vozili. Prilikom odabira ruta pokušao sam što više zaobići makadame i asfalt, pogotovo na spustu, a odabir staza je u konačnici bio odličan.

Ideja je bila da se u autu preklopi 2/3 stražnje klupe, strpaju bicikli, vreće za spavanje, dva šatora, robu, potrepštine....

Dečki su kupili vreće i šatore, a ja po povratku dao raditi putovnicu, posudio od Sande šator i od Nika vreću za spavanje pa smo bili spremni.

Popakirali tako Bros sve to u auto, ko apoteka, sve stalo taman, po mene u 23:30 31.8. i avantura je mogla početi.


============


Raporat dan prvi, 1.9.



Putovanje do Švice trajalo je 17h. Prema planu je trebalo trajati 15h tako da smo unutar male tolerancije stigli na odredište.
Na kraju ispada da mi putovnica nije niti trebala. Slovenci na granici samo mašu rukama, prijelazi IT-CH-AT su bez žive duše, nitko ništa ne pita, samo voziii.
Išlo se preko planinskih prijevoja, uključujući Stelvio pass u Italiji gdje smo prvi dan okidali prve fotke i panoramske fotke. Stelvio je u odnosu na prikaze na Top Gearu i sličnim emisijama te fotkama znatno uži. Imali smo sreće da prometa nije puno bilo, inače znaju kamperi onuda isto ići.




Stelvio je na 2760 m.n.v. i gore su totalno drugačije vremenske prilike, prava zima, okruglih nula stupnjeva, a na vjetru je osjećaj još bar 5 celzijevaca dolje. Krajolici na usponima i spustovima serpentinama se konstantno izmjenjuju i nikako ne može biti dosadno, cak ni meni iako mi je putovanje prisjelo zbog bolesti putovanja



360° view

Iako bih volio dočarati ove vidike riječima i fotkama to treba doživjeti svojim očima. Na ulazu u Grindelwald, našu finalnu destinaciju, otvorio se pogled na prekrasne drvene kuće rasute po obroncima i unutar par minuta bili smo u kampu gdje smo spavali i jeli u gepeku auta koji nam je služio kao stol. Taman kako smo dolazili mogli smo vidjeti zalazak sunca i oblake koji odlaze od nas.
Podigli smo šatore i otišli pojesti nešto po "pristupačnim" švicarskim cijenama što je najveća mana ove zemlje





============



Dan drugi
Oblaci koji su odmicali kad smo došli su danas bili daleko prema Hrvatskoj.
Buđenje oko 9, pakiranje bicikala, zadnje provjere i pravac na kružnu rutu sa startom iz Grindelwalda (1000m) prema vrhu First koji se nalazi na 2167m.

Usput smo često stajali, okretali se, uživali na zelenim livadama, fotkali sve što nam se svidjelo, a nebo je postajalo sve plavije.
Uspon je počeo asfaltom, kasnije smo prošli prekrasnu livadu preko koje vodi planinarski put, opet malo izbili na cestu, pa opet u šumu, kratko nošenje bicikla na leđima pa se opet moglo biciklirati po livadama, okruženi kravama i kozama koje radoznalo dolaze i promatraju što to radimo. Voda se slijeva sa svake strmine, nemoguće se negdje okrenuti i ne vidjeti kako ne teče neki potočić ili rječica.






360° view #2

Tako smo lagano do zadnjih 200m uspona gdje se staza pretvorila u mokri goli kamen sa serpentinama pa je bicikl bilo opet potrebno nositi.



Za prvi dan prilično naporno ali odradili smo to bez većih muka. Na Firstu kupili nešto za pojesti, malo odmorili i pofotkali panoramu i okolicu. Dan je bio pretežno sunčan, no na 2000m je bilo dosta oblaka koji su se nakupili oko 13h dok je vedrije bilo prijepodne. Onda smo shvatili da za idealne foto uvjete trebamo idućih dana biti pri vrhu ranije. Zatim smo krenuli prema dolje po zacrtanoj ruti.




Prilikom spusta smo i dalje imali prekrasne poglede na pašnjake, naše prečice preko tih pašnjaka nisu bile ucrtane staze pa je bilo zabavno, ali brzo smo izbili na cestu te je trebalo otići na planinarsku stazu koja je opet uspon ili odvojiti cestom skroz dolje. Odluka je pala na prvo, tko je vidio cestom dolje, pa smo tako po singletracku hodali po rupama od kopita krava koje su bile ispunjene vodom pa smo se tako pošteno zablatili. Imali i jedno krivo skretanje, ali malo hoda nazad uzbrdo i samoučenje da ako nisi siguran da gledaš na taj GPS koji već imaš u džepu

Na kraju smo se spustili prema gradu. Vožnja je bila dobra, razvukla nam kes, ali nekako nije bila nešto spektakularno, očekivali smo više spuštanja i guštanja.

Po GPS-u 1502m penjanja, isto toliko spuštanja po trasi od 24km.
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=rciqovekavitxvxh


Vratili bicikle u kamp, tuširanje da ne smrdimo po kravljim drekecima i pravac nešto meznut. Nakon toga spremanje za sutradan i spavanje.


============


Dan treći

Bez alarma i umorni od prethodnog dana, probudili smo se malo kasnije, oko 9h. Ruta za danas je bila velikim dijelom obratna od jučerašnje, a nakon uspona do Firsta je bilo zacrtano jezero Bachalpsee. Zbog dosadnjikavosti jučerašnjeg spusta, gdje bi se danas velikim dijelom penjali, i malo kasnijeg starta smo odlučili skratiti put žičarom.

Tako smo lagano propedalirali do žičare i otišli na pola sata vožnje njome. Ispostavilo se da je to bila dobra odluka, iz žičare smo imali odličan pogled, a na Firstu nas je dočekalo još ljepše vrijeme nego jučer. Tamo nije bilo puno stajanja, na jezeru vrijede isti uvjeti što se oblaka tiče tako da je trebalo doći što ranije.





Cca 40 min kasnije bili smo na odredištu, a u međuvremenu je mlađi KonaBro potrgao dropout pa smo kratili lanac i micali mjenjač. Uz pogled na Bachalpsee i okolne jarko zelene obronke sve se zaboravi, od previše dojmova uopće nismo shvatili da sjedamo na travu koja je natopljena vodom ali ni to ne može pokvariti odličan pogled i zrcalno jezero.











360° view Bachalpsee

Za spust smo odabrali jednu od dvije planinarske staze i čim smo krenuli kes od uha do uha, to je bilo to, singlica s pogledom na kamenjem prošaranu livadu, malo po kontranagibu, izmjena sitnijeg i krupnijeg kamenja. Kasnije smo se spojili na dio jučerašnjeg uspona, odvozili kratak komad do ponovnog ulaska na planinarsku stazu ali onu koju nisam ucrtao na trasu. Gledam ja tako, vidim planinara nijednog u par minuta nije došlo odozdo, izgleda zabavno pa reko da probamo. Na kraju, teška staza preko drvenih stepenica izmješanih sa switchbackovima i puno korijenja na kojima ne možeš okrenuti stražnji kraj bicikla. I takvih zavoja svako malo na prvoj polovici staze. Neki zavoji se moraju pregurati, a nakon nekih pješke jedva prijeđeš.

U svakom slučaju smatram da bi se moglo puno više odvoziti nego što smo se odvažili. Nakon polovice staza malo popušta, switchbackovi su nešto lakši i tu za uvježbane nema problema

Izlazimo van iz šume preko mostića, KonaBro ljubi bicikl od sreće, nema veze što su drekeci po njemu, a nakon toga nas još očekuje šlag na kraju, uska singlica među kućama koja završava u samoj blizini kampa.



Ova staza je premašila očekivanja, pogotovo nakon što nas je dan prije malkice razočarao odabir staze.

Efektivnih 500m uspona za 1400m spusta, 16km na pedalama.
http://www.gpsies.com/map.do?fileId=mbepxgivhkzbzirq

Po starom, tuširanje, klopa, kupnja nečeg za doručak, spavanje.


============


Dan četvrti

Ovaj dan smo se odlučili za stazu čiji je početak 45 minuta udaljen od sjedišta (Grindelwalda). Okviran start bi bio iz Beatenberga, ali smo našli parkiralište na još idealnijem mjestu. Prije toga naravno doručak, lagano pakiranje.

Do prestanka asfalta nije nam dugo trebalo, svega par minuta, a nakon toga se dolazi na široki makadam u debelom jutarnjem hladu, ali sparina je otežavala disanje. Dolazimo do suženja staze u planinarsku singlicu koja nastavlja lagano uzbrdo sljedećih par stotina metara nakon čega slijede strme vijugave stepenice što će reć da nam nije trebalo dugo da naučeno od prethodnih dana uposlimo u praksi: bicikl na leđa i nosi gore. Stepenicama kao da nije bilo kraja, srećom sparina je počela popuštati što smo dolazili bliže suncu i na kraju smo izbili na livadu punu krava, trava zelena i kes od uha do uha iako smo gazili po drekecima.
Malo poviše livade bila je drvena kućica, sklonište za krave, već uobičajeni naziv "Alpkäse" je stajao pored ulaznih vrata.
Malo smo odmorili i uz prilično strmi poluasfaltirani dio mlađi KonaBro i ja gurali, dok je ovaj stariji pedalu pod noge iako nije bio puno brži.






Nakon strmog dijela izbija se na zaravan, livada mekana da se gume lijepe za nju, bar upola teže pedaliranje ali ide to već nekako i opet se spajamo na planinarsku stazu s obaveznim nošenjem bicikla.





Nakon izvjesnog uspona ostavljamo bicikle naslonjene na smjerokazima i odlazimo na Gemmenalphorn (2061m), srećemo divokoze i nešto planinara te komentiramo kako smo lagani i poletni bez bicikala.






360° Gemmenalphorn

Vratili smo se po bicikle i pravac dalje po zahtjevnom terenu nositi bicikle sve do Burgfeldstanda (2063m). Iako smo većinu visinske skinuli, ova dionica je bila iscrpljujuća, naročito uz sunce koje je nemilosrdno pržilo kamenje po kojem smo se penjali. Tu smo malo otpočinuli, pred nama je u daljini stajao Niederhorn (1963m) na kojem možemo nešto pojesti i pošteno odmoriti, pa smo za tih 100m visinske razlike obukli štitnike i kacige, spustili siceve i počeli s tehnički zahtjevnim komadićem puta dok su iznad nas letjeli paraglajderi svih boja. Preostalo je još malo uspona po prašnjavom ravnom i širokom terenu i bili smo na Niederhornu.











Samoposluga, uzimamo beštek, coca colu made in switzerland, najbolji goveđi odrezak mog života s povrćem i krumpirima, poneki kolač i sjedamo da se ugušimo u hrani, pogled nas više ne zanima, samo trpamo kalorije da nadoknadimo što smo potrošili niti ne sluteći da ćemo sve to potrošiti na spustu.

Opremili se mi tako i drugi put i pravac planinarskog puta. Gledamo mi, gore ima dosta ljudi ali na stazi nije bilo nikoga pa krećemo laganim tempom uz liticu, opet preko hrpe rupa ugaženih od kopita krava, pozdravljamo mookalice i lagano kreće prvo korijenje viriti iz trave skupa s prvim borovima. Svakim sljedećim spuštenim metrom teren postaje sve korijenitiji i korijenitiji, a tek što smo se zagrijali stvori se ispred nas hrpa singlica koje se međusobno isprepliću i idu u istom smjeru, a ne znaš na kojoj možeš više korijenja izbrojati. Da stvar bude još zahtjevnija, nagib je počeo biti sve strmiji, korijenje sve mokrije ali smo se nekim divnim čudom sva trojica još uvijek kotrljali, borili s biranjem putanja.



Staza je teška, znoj mi je curio iz kacige kao da je kiša padala. KonaBros iza mene nisu razmišljali puno, s onim drlozima od bicikala, kone fire mountain, su pratili mene u stopu i dok sam se čudio svojoj gluposti po čemu se mi vozimo još sam se više čudio na koji način dečki sa efektivnih 5-6cm hoda na XC28 vilicama žvaču taj teren.

Na dosta mjesta je bilo potrebno stati, ponekad skroz, češće samo na pedalama kako bi se odabrala putanja. Kad god bi stali ne bi prošlo pola minute i već bi kretali dalje, a bilo je prilično zeznuto na mjestima krenuti jer je ispred tebe serija nejednakih korijenitih "stepenica" i startno mjesto je na velikom nagibu.
Nakon takve jedne situacije došli smo do zaključka da samo budale mogu ovako nešto ići raditi. Scena: krećem biciklom, jašem po stražnjoj gumi i prelazim jedan korijen i nu ti stražnja guma meni maltene klistir napravi al taman još jedna stepenica i guma propade iz guznog procjepa, spasilo me, a ja cijelo vrijeme gledam kad ću prijeći korijen prednjom gumom da malo kočnicu piknem da ne bi li se odklizao dolje.

50 metara niže na ravnijem dijelu vičem aloo ima tko maramica, izviđači na pomolu od one dobre hrane gore, vadi KonaBro paket Violeta i kaže "Run you fool!" i tako ja brže bolje preko još neizraslih borova u čučanj.

Par minuta kasnije, eto nas po starom, staza i dalje opasno strma, korijenje ne popušta niti malo, ove dvije budale idu i dalje s drlozima dolje, ja se u sebi križam, spominjem se imena Božjih sviju vjera, samo da čitav dođem do dolje. Reko ja sebi idem probat malo opustit kočnice da vidim kako ide, i vrooam ide dolje preko skliskog korijenja ko F1, u par metara naberem brzine da mi bicikl pobježe pod nogama i ja fino u nisku crnogoricu sa strane zalegnem malo, a ono to grmlje tako mekano nije mi se dalo ustat

Na zadnjem segmentu prije nego smo izašli na cestu za Beatenberg gledali smo se međusobno s kesovima oko glave, propitivali se međusobno jesmo li mi to stvarno gore vozili i vrištali kako je ovo najbolja staza dosad.

Cesta do Beatenberga je išla samo nizbrdo, od tamo samo horizontalno i pred kraj svega par metara uspona do parkinga, ispalo je puno bolje nego smo očekivali jer smo bili spremni na još uspona.

Ova tura je perfektna za avanturu. Uspona 1309m, 18km, 80% nošenje bajka, 7:21h trajanje. Spusta par metara manje, kako kaže GPS.
Fotografija sa spusta gotovo nemamo, bilo je toliko napeto, a na kameri sve izgleda ionako kao ravnica.

http://www.gpsies.com/map.do?fileId=wnzftcfpjnajcpkk
18km dužinski, 1300m visinski.

Po starom smo se istuširali i na klopu pa u šatore oko 21h.


============


Dan peti

Buđenje peti dan, ono u žutom šatoru mi se čini da je svaki dan sunčan, izlazim van, sivilo okolo, navlače se oblaci, a pola sata kasnije počinje kiša koja nije stala do kasnije popodne. Nakon ture prethodnog dana odlučili smo odgoditi današnje planove i otišli prošetati gradom. Dan prije mi je zapela za oko jedna kućica na kojoj stajala kredom ispisana ploča, na njoj "Pizzeria Eingang", reko: dečki, vidio sam da ima tu jedna pizzerija, oćemo na ručak, oni se složili i tako smo pojeli najbolju naručenu pizzu u životu. Tanko hrskavo tijesto, gotovo nepostojeći rub, neki eXtra sir zbog kojeg je najvjerojatnije tako dobra... Uz to je bio nezaobilazan sok od naranče. Radnju drži bračni par, muž radi pizze, a žena konobari i obavlja ostale radinosti.
Ljepota sokova od naranče u CH je da uvijek dobiješ pravi 100% narančin sok kojeg smo se redovito oblokavali. 750mL se na eks popije bez problema.

Nakon hrane smo se prošetali po suvenirnicama i centru gradića, promatrali cijene nekretnina, sporedno hranili vrapce kad god smo jeli u gepeku, a pred zalazak sunca oblaci su se počeli razmicati i naše nade za lijepo vrijeme sutradan su bile visoke, najviše moguće.


============


Part 2 post ispod