|
Avocado
Datum registracije: Aug 2005
Lokacija: Zagreb
Postovi: 7,856
|
Sile kao dugovječni student nije imao više studentska prava i izašao sam mu u susret da uzima preko mojeg studentskog ugovora plaću uz fiksnu proviziju od 150kn jer sam ga smatrao poštenim čovjekom, u najmanju ruku, umjesto 10% koliko se u pravilu uvijek uzima takvim posredstvom, a vrijednost takve naknade bi bila znatno veća.
Ove transakcije uz takvu proviziju su trajale godinu dana, možda koji mjesec više. Procedura je uvijek bila jednaka i prethodno dogovorena, a započela je nakon što sam mu prvi put uručio studentski ugovor: ispunjeni ugovor vraća osobno u SC i odmah podiže novi za što mu nije potrebna nikakva identifikacija da je on zapravo ja.
Međutim, kako sam i ja radio na svoj studentski ugovor, došao je mjesec kad je ukupna isplata u fiskalnoj godini premašila iznos od 50 000kn, te je Siletova plaća tako zbog poreznog nameta bila kraća nekih 800kn. To u danom trenutku podizanja novaca s računa nisam znao jer je takav iznos bio u razini prethodnih, nije bilo odstupanja, a i da sam znao ne bih ništa mogao. Telefonski smo se čuli i dogovorili da ćemo se nać za vrijeme radnog vremena blizu mjesta gdje sam tada radio te vidjeti što ćemo po tom pitanju.
Nakon što sam mu dao ovaj osakaćeni iznos novca, pitao je kako ćemo se dogovoriti za ostatak s razlogom da je on ovaj mjesec računao na taj novac i da ne zna kako će. Izašao sam mu u susret i podijelili smo krivicu rekavši mu da mi ne treba dati 150kn i da ću mu dati pola iznosa koji mu nedostaje, 400kn.
Dakle, nakon ovog spoiler teksta se odvilo sve ovo gore u lugarnici, a prije ulaska u samu lugarnicu mi je netko skrenuo pažnju da škicnem Saint pedale kak dobro izgledaju na Siletovom biciklu. Tad sam prvi put progutao knedlu.
Nakon Siletovog istresanja na mene i njegove implikacije da mu pokušavam ukrasti kupca, isto tako propitkivajući me indirektno iako vidno nisam znao o čemu je riječ, bio sam već frustriran što me diže na zid srama, knedle više nisam htio gutati i istresao sam pred svima njegovo kupovanje pedala iznosa oko 400kn, onih mojih 400kn koje sam mu dao, poklonio dobrom voljom, nakon što je on meni rekao da ne zna kako će bez onih novaca koji su otišli na porez. Da bi stvar bila gora i glavni razlog zašto više nisam htio gutat knedle, tih 400kn koje sam mu dao svojih novaca su u tom trenutku bili zadnji novci koje sam imao u tom mjesecu i namijenjeni su bili za jelo na faksu kroz tekući mjesec. Meni je tih 400kn tada značilo puno, više nego što mogu riječima opisati zbog raznih faktora i jednostavno nemam potrebe objašnjavati ih.
Na kraju, Sile-ekipa se više nikad ne javlja, ne pozdravlja, kad isti dan idemo na planinu uredno birate termin da se izbjegnemo, častite nas kojekakvim pogrdnim epitetima, najnoviji o infantilnošću.
Pa reci ti meni, čije je ponašanje ovdje infantilno? Na kraju krajeva, zašto ignorirati Mica, Željca, Šošija, Nika, Sašu, Mirtu i ostale, da ne nabrajam sve one koji se rado voze u grupi sa mnom?
Niti jednom nisam izjavio da se ne želim voziti ili družiti s ijednim od vas, kad god idem na vožnju društvo je dobrodošlo, a to sigurno nisu rekli niti ostali. I dalje će biti dobrodošlo, uključujući i tebe. Možda uživo uspijemo ostvariti normalnu, nezajedljivu, neprikrivenu komunikaciju.
Još jednom sumiram, ne želim ovakvu vrstu komunikacije, ne želim da se u našim odvojenim kuloarima šire babske priče o članovima onih drugih i nipošto ne želim da se podjebavamo infantilnim načinima.
Primjerice, oko ovih guma, bilo bi baš super da Čuksa mogu nać jedan dan na sljemenu i u dogovoru s njim se zamijenimo za gumu/kotač/bajk za jednu vožnju... -->
Citiraj:
Autor JackZg
Eh Destro jedno je stavljanje u prvi plan, a drugo ironijom reagirat na tvoje povrijeđene ispade kojim si nemali broj puta istaknuo svoju infantilnost. Na žalost, u također nemalom broju slučaja si ti taj koji se voli bacat u prvi plan, a ja koji pratim forum iako ne sudjelujem aktivno u raspravama si povremeno dopustim ovakav ironičan post i čekam ribicu da zagrize. Zatim nakon što ribica zagrize fino prokomentiram sa prijateljima i odmah mi smjena na poslu brže prođe. Uz to sa osmjehom na licu ponekad u sebi i zapjevam, Trololololololo i ja zadovoljan, a tko se pritom naljuti i pokaže neimanje smisla za humor na način da odgovori postom tipa, micica ili moj tata je jači od tvog i sl. njegov problem.
|
Osobno smatram da sam infantilan jer sam uopće pomislio da bi ti mogao nekako drugačije reagirati osim baciti komentar u kojem ispucavaš frustracije. Primjerice, puno bi jači dojam ostavio i na mene i na druge da si me lijepo direktno citirao još kod posta koji te očito zasmetao i reći što misliš, bez poluinteligentnih zajedljivih podbadanja.
Pokaži mi ijednu osobu ovdje ili bilo gdje drugdje da sam joj učinio nešto nažao, da sam ju prevario na bilo koji način, bilo što što ti daje pravo da me prozivaš.
Tvoje ponašanje samo odražava razmišljanje koje generalno vlada prema meni (usudio bih se reći i nama ostalima) u tom vašem "elitnom odredu" i stvarno vam ne služi na čast. Zašto i kako je počela netrepeljivost ovih razmjera i zašto više ne odzdravljate kad vas se pozdravi je meni nešto nepojmljivo i okreće tvoje navode upravo na tebe, vas.
Kad ćemo već crno na bijelo, ovo je nekako počelo kad sam Noćnom ponudio svoje XT775 kočnice po jeftinijoj cijeni nego što je to Sile svoje prodavao.
Za Siletovu reakciju u lugarnici koja je zorno pokazivala da se naljutio na mene zbog moje prethodno spomenute ponude Noćnom ne mogu još uvijek shvatiti čime je uzrokovana, princip ponude i potražnje postoji svugdje, a osobno nisam išao ponuditi Noćnom kočnice da sjebem Sileta, nego da Noćnom ponudim bolju ponudu - nižu cijenu. Također nisam znao da kočnice prodaje s rotorima čime je njegova cijena bila sasvim u redu i konkurentna mojoj te nisam znao da je transakcija gotovo bila obavljena taj dan kad sam ponudio kočnice, to sam naknadno saznao, u lugarnici.
Nakon što se tako istresao na mene ostao sam zatečen i u najmanju ruku vrlo isprovociran jer je ovome svemu prethodio još jedan događaj.
Sile kao dugovječni student nije imao više studentska prava i izašao sam mu u susret da uzima preko mojeg studentskog ugovora plaću uz fiksnu proviziju od 150kn jer sam ga smatrao poštenim čovjekom, u najmanju ruku, umjesto 10% koliko se u pravilu uvijek uzima takvim posredstvom, a vrijednost takve naknade bi bila znatno veća.
Ove transakcije uz takvu proviziju su trajale godinu dana, možda koji mjesec više. Procedura je uvijek bila jednaka i prethodno dogovorena, a započela je nakon što sam mu prvi put uručio studentski ugovor: ispunjeni ugovor vraća osobno u SC i odmah podiže novi za što mu nije potrebna nikakva identifikacija da je on zapravo ja.
Međutim, kako sam i ja radio na svoj studentski ugovor, došao je mjesec kad je ukupna isplata u fiskalnoj godini premašila iznos od 50 000kn, te je Siletova plaća tako zbog poreznog nameta bila kraća nekih 800kn. To u danom trenutku podizanja novaca s računa nisam znao jer je takav iznos bio u razini prethodnih, nije bilo odstupanja, a i da sam znao ne bih ništa mogao. Telefonski smo se čuli i dogovorili da ćemo se nać za vrijeme radnog vremena blizu mjesta gdje sam tada radio te vidjeti što ćemo po tom pitanju.
Nakon što sam mu dao ovaj osakaćeni iznos novca, pitao je kako ćemo se dogovoriti za ostatak s razlogom da je on ovaj mjesec računao na taj novac i da ne zna kako će. Izašao sam mu u susret i podijelili smo krivicu rekavši mu da mi ne treba dati 150kn i da ću mu dati pola iznosa koji mu nedostaje, 400kn.
Dakle, nakon ovog spoiler teksta se odvilo sve ovo gore u lugarnici, a prije ulaska u samu lugarnicu mi je netko skrenuo pažnju da škicnem Saint pedale kak dobro izgledaju na Siletovom biciklu. Tad sam prvi put progutao knedlu.
Nakon Siletovog istresanja na mene i njegove implikacije da mu pokušavam ukrasti kupca, isto tako propitkivajući me indirektno iako vidno nisam znao o čemu je riječ, bio sam već frustriran što me diže na zid srama, knedle više nisam htio gutati i istresao sam pred svima njegovo kupovanje pedala iznosa oko 400kn, onih mojih 400kn koje sam mu dao, poklonio dobrom voljom, nakon što je on meni rekao da ne zna kako će bez onih novaca koji su otišli na porez. Da bi stvar bila gora i glavni razlog zašto više nisam htio gutat knedle, tih 400kn koje sam mu dao svojih novaca su u tom trenutku bili zadnji novci koje sam imao u tom mjesecu i namijenjeni su bili za jelo na faksu kroz tekući mjesec. Meni je tih 400kn tada značilo puno, više nego što mogu riječima opisati zbog raznih faktora i jednostavno nemam potrebe objašnjavati ih.
Na kraju, Sile-ekipa se više nikad ne javlja, ne pozdravlja, kad isti dan idemo na planinu uredno birate termin da se izbjegnemo, častite nas kojekakvim pogrdnim epitetima, najnoviji o infantilnošću.
Pa reci ti meni, čije je ponašanje ovdje infantilno? Na kraju krajeva, zašto ignorirati Mica, Željca, Šošija, Nika, Sašu, Mirtu i ostale, da ne nabrajam sve one koji se rado voze u grupi sa mnom?
Niti jednom nisam izjavio da se ne želim voziti ili družiti s ijednim od vas, kad god idem na vožnju društvo je dobrodošlo, a to sigurno nisu rekli niti ostali. I dalje će biti dobrodošlo, uključujući i tebe. Možda uživo uspijemo ostvariti normalnu, nezajedljivu, neprikrivenu komunikaciju.
Još jednom sumiram, ne želim ovakvu vrstu komunikacije, ne želim da se u našim odvojenim kuloarima šire babske priče o članovima onih drugih i nipošto ne želim da se podjebavamo infantilnim načinima.
Primjerice, oko ovih guma, bilo bi baš super da Čuksa mogu nać jedan dan na sljemenu i u dogovoru s njim se zamijenimo za gumu/kotač/bajk za jednu vožnju...
__________________
Spoiler alert!
|