Citiraj:
Autor syss
gle možeš uzet fejk rolex i glumit neku ikonu u društvu, a možeš uzet i pravi... da se razumijemo i jedan i drugi će obaviti posao, samo je jedan fejk kao i vlasnik dok je drugi toliko komotan da može baciti 10-15 prosječnih hrvatskih plaća na glupost tipa ručni sat i dalje ne-imat-brige oko financijske konstrukcije  |
Samo ti je problem to što ljudi ne kuže da taj sat košta puno novca. Recimo ja imam Omegu Seamaster koji košta puno, a nitko mi nije ikad rekao za sat nešto. Čak sam doživio da cura pohvali Cassio od frenda jer je narančast a ja dobijem kiflu. XD
Isto s autima. Što ti vrijedi kupiti auto od ne znam koliko novca ako drugi ne znaju da košta puno. Što imaš od toga, odveze te i doveze i upola jeftiniji, manje troši, jeftiniji porez, održavanje....
Prije nego me napadnete: I sam sam kupio za svoj gušt i sat i auto. I razumijem da ljudi kupuju za svoju dušu stvari ali je onda ova rasprava nepotrebna.
Ionako stvari vrijede koliko netko želi za istu dati, odnosno koliko misli da vrijedi. Pa onda dolazimo do pitanja: zašto kupujemo stvari koje nam nisu nasušno potrebne? I, zašto je za svoju dušu ok, a za pokazivanje nije. Možda je to malo i licemjerno, don't you think?
