Citiraj:
Autor panoramix
Koje je od dviju boldanih tvrdnji točna. Ako moraju imati debeli fond kako to da onda nemaju za isplatu šteta?
Bilo bi dobro da nabaciš ( valjda nije kažnjivo) koje osiguravatelje zbog boldanog pod 1. treba izbjegavati.
|
Ne da nije kažnjivo, nego nije prilično obzirom da radim taj posao, pa radije ne bih.
Točno je oboje. Fond je vrlo lako ispraznit pogrešnom politikom firme. Za primjer, to se čak i Allianzu dogodilo kod nas prije par godina. Ukratko, imaš taj garancijski fond za isplatu šteta kojeg ti hanfa određuje, a koji se povećava srazmjerno tržišnoj moći osiguranja, tj broju klijenata, budući da je maksimalna visina pokrića po polici (bila do 1.7., objasnit ću poslije) 1.500.000 kn za stvari, te 3.500.000 kn za osobe. I sad ti uzmi npr, imaš baš peh u toj godini da ti se dogodi određeni broj takvih šteta di je isplata bila maksimalna, a išao si investirati iz zarađenog kapitala od prošle godine u npr 5 novih poslovnih zgrada za osiguravajuću kuću, te nisi dovoljno dobro procijenio koliko trebaš iz zarade uplatiti u fond za štete (koji se opet svake godine dopunjuje i prazni srazmjerno o štetama), i potrošiš i fond za štete i garancijski fond za rad osiguravajućeg društva, a prihodi nisu dostatni za instantno napuniti oba, dogodi ti se još koja veća šteta i eto problema. Allianz se izvukao jer su veliki u svijetu, pa je glavna filijala dala financijsku injekciju, ali koliko je manjih tako propalo (sunce ao osiguranje, mediteran osiguranje, itd.). Od tada su malo promijenili politiku odšteta i labavosti pri rješavanju istih, te sad koliko znam funkcioniraju sasvim normalno. Dosta je samo jedna loša godina da se to sve poremeti u nepovrat. Problem je što u našem sustavu je propisana samo minimalna svota koju moraš iz prihoda svake godine investirati u fond za štete, bez praćenje koliko je fond već ispražnjen ili nije te prethodne godine. Da se isto postave kvote nekakvog minimuma koji mora postojati, ne bi se to događalo.
E sad da ti objasnim ono iz zagrade, vezano za 1.7. Od ulaska u eu, standardi u osiguranju morali su se automatski prilagoditi europskima, pa tako i svote maksimalnih pokrića po 1 polici osiguranja od automobilske odgovornosti, koje su sa 1.5 milijun za stvari i 3.5 milijuna kuna za osobe, automatski od 1.7.2013. podignute na 8.5 milijuna za stvari i čak 42.8 milijuna kuna za osobe! Pa ti sad uzmi da osim najvećih u hr (croatia, euroherc, jadransko, allianz), ostali imaju prihode debelo ispod 100 milijuna kuna, kako će oni funkcionirati sa tim svotama osiguranja po 1 (da, jednoj) polici, a za razliku od npr slovenije, naši 'mudri' pregovarači za ulazak u eu, nisu niti pitali za razdoblje prilagodbe na tolike iznose. To može i vjerojatno bude rezultiralo prodajom velike većine osiguravajućih kuća strancima...